Gonjen mističnom, gotovo vjerskom potrebom za spoznajom biti života, Kerouac se, poput kakvog proznog Blakea, Baudelairea ili Rimbauda, u pripovijedanju usmjerava na pojedinačnosti kroz koje progovaraju vječna, bezvremenska pitanja ljudskog postojanja. Kroz "Podzemnike", kroz Lea Percipieda koji dosljedno iskren, u rastresenosti svog uma i svojih osjetila, predano bilježi istinu, Kerouac se približava razrješenjima ključnih odnosa među ljudima kojima upravljaju ljubav, spolnost, ljubomora, uspjeh, neuspjeh, prijateljstva, zavist, alkohol, glazba, droga, podsvijest.

Medicinskom točnošću on osvjetljava istinske, duboko neizrecive osjećaje i unutarnje motive i do posljednjeg detalja ih bez straha i srama izlaže čitateljevu pogledu.

Uvid u život moguć je samo onome tko cijelim svojim bićem sudjeluje u životu, a knjiga "Podzemnici", kao i ostali Kerouacovi romani, obiluje osebujnošću životnog iskustva i dubinom iskustvene nutrine. Upravo takav dionizijski pristup životu i pisanju čini srž romana "Podzemnici" a, ako je vjerovati Ginsbergu, i samu srž Jacka Kerouaca kao pisca.
(Iz pogovora Lade Furlan Zaborac)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.