Aida Bagić
Ako se zovem Sylvia
- Nakladnik: Aora naklada
- 11/2007.
- 86 str., meki uvez
- ISBN 9789537496036
- Cijena: 9.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Aida Bagić objavljuje poeziju već dugi niz godina, a u zbirci «Ako se zovem Sylvia» objedinjen je njen opus koji je nastajao u različitim vremenskim razdobljima. Stoga je sabiranje sjećanja i propitivanje vremenitosti u središtu njezina poetskog interesa.
Dominantni ton u zbirci je melankoličan, jer riječ je o prisjećanjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbjeći i to ironijom, ili pak grafičkim rješenjima - tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sjećanja, jer osloboditi se sjećanja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj oslobađanja svijesti od tih slika prošlosti.
Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagić nerijetko igra riječima, pa neke pjesme pružaju poseban zvučni užitak. Utjecaj čitanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti.
Aida Bagić nerijetko referira na literaturu - na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija, ali zanimljivo je da spominje i hrvatske autorice te da u svoje pjesništvo uvodi lik Olene Popik, ukrajinske prostituke. Za razliku od ranijih godina, kada je sudjelovala u velikim društvenim pokretima, ona sada teži nekom svom unutarnjem razvoju, rastu, mirnom kao što je rast stabla, bez nekih velikih zagledanosti u "prevratničku budućnost".
Uostalom, vrijeme velikih revolucija je i ona je pomirena s vlastitim nomadstvom koje se ogleda u prelaženju granica, identitetskih i političkih, te u unošenju riječi "stranog" jezika u vlastite pjesme.
U kontekstu suvremenog ženskog pjesništva, Aida Bagić pojavljuje se kao autorica koja afirmira pjesništvo koje podjednako u sebi želi sintetizirati intertekstualnost, ali i stvarnosnost. Autorica ne pribjegava objektivnim korelativima, već se otvara, prepušta emocijama, i zato će svojim pjesmama dirnuti svoje čitatelje/čitateljice.
(Iz recenzije: Darija Žilić)
***
Aida Bagić rođena je 24. lipnja 1965. u Zagrebu. Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju te magistrirala političke znanosti.
Radila je kao novinarka, peračica suđa, prodavačica, manekenka, prevoditeljica s engleskog i njemačkog jezika, urednica časopisa, osnivala je feminističke i mirovne organizacije, jedno društvo s ograničenom odgovornošću i jedan obrt, podučavala kreativno pisanje prema modelu Natalie Goldberg, predavala o vlastitim sobama, autonomnim ženskim prostorima, međunarodnoj pomoći ženskom pokretu i saborskim odborima, pisala o društvenoj odgovornosti poduzeća, volonterstvu, seksualnim manjinama i mirovnom odgoju.
Poeziju je objavljivala u ‘Quorumu’, ‘ProFemini’, ‘Zarezu’, ‘Poeziji’, ‘Knjigomatu’, zbirci ‘Erato’, na stranicama ‘Labrisa’ i zidovima zahoda SC-a u sklopu FemFesta, u Laurinom spomenaru i ‘Konturi’.
Dominantni ton u zbirci je melankoličan, jer riječ je o prisjećanjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbjeći i to ironijom, ili pak grafičkim rješenjima - tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sjećanja, jer osloboditi se sjećanja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj oslobađanja svijesti od tih slika prošlosti.
Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagić nerijetko igra riječima, pa neke pjesme pružaju poseban zvučni užitak. Utjecaj čitanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti.
Aida Bagić nerijetko referira na literaturu - na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija, ali zanimljivo je da spominje i hrvatske autorice te da u svoje pjesništvo uvodi lik Olene Popik, ukrajinske prostituke. Za razliku od ranijih godina, kada je sudjelovala u velikim društvenim pokretima, ona sada teži nekom svom unutarnjem razvoju, rastu, mirnom kao što je rast stabla, bez nekih velikih zagledanosti u "prevratničku budućnost".
Uostalom, vrijeme velikih revolucija je i ona je pomirena s vlastitim nomadstvom koje se ogleda u prelaženju granica, identitetskih i političkih, te u unošenju riječi "stranog" jezika u vlastite pjesme.
U kontekstu suvremenog ženskog pjesništva, Aida Bagić pojavljuje se kao autorica koja afirmira pjesništvo koje podjednako u sebi želi sintetizirati intertekstualnost, ali i stvarnosnost. Autorica ne pribjegava objektivnim korelativima, već se otvara, prepušta emocijama, i zato će svojim pjesmama dirnuti svoje čitatelje/čitateljice.
(Iz recenzije: Darija Žilić)
***
Aida Bagić rođena je 24. lipnja 1965. u Zagrebu. Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju te magistrirala političke znanosti.
Radila je kao novinarka, peračica suđa, prodavačica, manekenka, prevoditeljica s engleskog i njemačkog jezika, urednica časopisa, osnivala je feminističke i mirovne organizacije, jedno društvo s ograničenom odgovornošću i jedan obrt, podučavala kreativno pisanje prema modelu Natalie Goldberg, predavala o vlastitim sobama, autonomnim ženskim prostorima, međunarodnoj pomoći ženskom pokretu i saborskim odborima, pisala o društvenoj odgovornosti poduzeća, volonterstvu, seksualnim manjinama i mirovnom odgoju.
Poeziju je objavljivala u ‘Quorumu’, ‘ProFemini’, ‘Zarezu’, ‘Poeziji’, ‘Knjigomatu’, zbirci ‘Erato’, na stranicama ‘Labrisa’ i zidovima zahoda SC-a u sklopu FemFesta, u Laurinom spomenaru i ‘Konturi’.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
