"Početna polovica života sastoji se od sposobnosti za uživanjem bez mogućnosti; završna polovica sastoji se od mogućnosti bez sposobnosti."

Velikan američke književnosti F. Scott Fitzgerald prisjetio se ove opaske Marka Twaina nedugo nakon što je postao otac. Nadahnula ga je da sroči pripovijetku o čovjeku čiji život teče obrnutim smjerom, o čudnovatom slučaju Benjamina Buttona. Rođen kao sedamdesetogodišnji starčić, Benjamin se iz godine u godinu biološki podmlađuje, dok svi oko njega odrastaju i stare. Kroz stalna nastojanja da se uklopi u svijet kojemu organski ne pripada, Benjamin će otkriti mnoge suštinske istine nedostupne nama koji ne živimo od groba pa do kolijevke.

Fitzgeraldova kratka pripovijest nadahnula je scenarista Erica Rotha za stvaranje filmske epopeje u režiji Davida Finchera s Cate Blanchett i Bradom Pittom u glavnim ulogama.

U povijest književnosti ušao je kao predstavnik «doba jazza» (Jazz Age), stanja duha mladeži u 1920-ima koje je odlikovalo oslobađanje od puritanske stege i uspomene na ratna stradanja kao i novim, slobodnijim društvenim i seksualnim normama.

F. S. Fitzgerald je odrastao je u osiromašenoj otmjenoj katoličkoj obitelji irskog podrijetla. 1913 godine je započeo studij na Sveučilištu Princeton, ali ga 1917. napušta radi loših rezultata. Potom se, u tijeku I. svj. rata javio u vojsku kao dobrovoljac, ali je rat završio prije nego što je on dospio u Europu. Dok je boravio u oficirskom vojnom logoru u Alabami, upoznao je lijepu i ćudljivu južnjakinju Zeldu Sayre, koja je pristala na udaju tek nakon velikog uspjeha njegova prvog romana. Živjeli su raskošno i ekscentrično u New Yorku, Rimu, Parizu, na Francuskoj rivijeri, pa je Fitzgerald veći dio svojih novela napisao na brzinu, za velike honorare koje su plaćali pomodni žurnali i časopisi, a cijelog je života ostao tragično razapet između vlastitih, često iznevjerenih visokih umjetničkih standarda i prevelikih životnih troškova, sve više tonući u alkoholizam.

Posljednje je godine života proveo kao scenarist u Hollywoodu. Proslavio se već prvim romanom, «S ovu stranu raja» («This Side of Paradise», 1920); slijedile su dvije zbirke novela, «Mondenke i filozofi» («Flappers and Philosophers», 1920) i «Priče iz doba jazza» («Tales of the Jazz Age», 1922), te slabiji roman, «Lijepi i ukleti» («The Beautiful and Damned», 1922). Nakon romana «Veliki Gatsby» («The Great Gatsby», 1925), priče o potonulim iluzijama «američkog sna» u dekoru «ludih» 1920-ih godina, na kojem se i danas temelji njegova slava, objavio je zbirku novela «Svi tužni mladići» («Ali the Sad Young Men», 1926) i nakon duže stanke, svoje drugo remek-djelo, roman «Blaga je noć» («Tender Is the Night», 1934), o potonulim iluzijama braka koji je u mnogočemu autobiografski.

Posmrtno su mu objavljeni nedovršeni roman «Posljednji tajkun» («The Last Taycoon, 1941) i zbirka kraćih proza «Slom» («The Crack-Up», 1945).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.