Mlada žena ostvarila je u dobi od 33 godine svoj san: napustila je provincijski gradić i živi u Berlinu, radi posao s kojim je zadovoljna, odrekla se roditelja pijanaca i potpuno je imuna na ljubav. U presudnom tjednu njezina života – o kojem govori roman „Bezimena“ – u njoj se javlja glas koji joj govori da je njezin život lažan i da nikada neće ispuniti svoju sudbinu ako se ne suoči sa svojim bolom, ako ne udovolji svojoj želji i ako ponovno ne riskira s muškarcem koji je u nju zaljubljen.

Žena o kojoj doznajemo sve osim imena, glavna junakinja ovoga romana, samosvjesna je i oštra, duhovita i neumoljiva, ali duboko u sebi potisnula je svoju ranjivu stranu koja ipak nalazi načina da izađe.

Bezimena prezire diktate modnih časopisa i savjete za samopomoć, užasava se bliskosti i konvencija, a obdarena je pronicljivim razumom i slomljenim srcem. Njezin je unutarnji svijet impresivan, misli duhovite, postupci neočekivani, a osjećaji nijansirani – no ne upoznaje sreću jer bježi od svoje istinske prirode. U ovom originalnom romanu Bezimenoj se suprotstavlja drugi glas – koji je također njezin, samo iz veće dubine – i pokušava je natjerati da prihvati svoju patnju, svoju čežnju i da ljubi još jednom u životu, pa makar je to i uništilo. (Božo Beck)

Jagoda Marinić pošla je uskim putom između testova iz tinejdžerskih časopisa i hermetičnog nizanja razmišljanja o književnosti, ljubavi i sudbini – i vrlo sretno izašla sa svime na kraj. Dok pratimo glavnu junakinju kako luta berlinskim ulicama i džogira parkovima, dok jede vijetnamsku hranu i razgledava moderne skulpture izložene na kolodvoru, dok stoji uz postelju svoje majke na intenzivnoj njezi i pokušava dovesti u red svoj privatni život – možemo uživati u lucidnim opaskama o umjetnosti i društvu.

Život i priča povezani su na originalan način: glas koji se mladoj ženi javlja jest glas njezine priče, priče koju ona mora ispričati da bi zadobila samu sebe; priča je, pak, ono što svi doživimo i što ostavljamo na pragu drugoga svijeta, svijeta u kojem nema više pričanja priča.


Roman "Bezimena" kompleksno je, psihološki utemeljeno, ali i nadasve čitljivo i zabavno štivo, priča o mladoj ženi, koja se u vrevi suvremenog velegradskog društva grčevito bori za opstanak vlastite emotivne samoće, želeći je u svom slabijem, "noćnom" izdanju pod svaku cijenu probiti. Slojevit roman, koji potiče na razmišljanje o nelagodi i bijesu, strahu i boli kao odrednicama "stare" egzistencije u neumoljivom svijetu "nove" sračunate na zabavu i potiskivanje emocija. Povrh svega, dirljiva priča o ljubavi, koja se nikad ne realizira, ali je sve vrijeme prisutna u svom istinskom, melankoličnom izdanju, kao "tamni obrub strasti".

Jagoda Marinić (1977., Weiblingen) njemačka je spisateljica hrvatskog podrijetla koja piše kratke priče, romane, drame i eseje. Završila je studij germanistike, anglistike i političkih znanosti te je radila kao spisateljica, kazališna autorica i novinarka u Heidelbergu i New Yorku. Danas, osim kao novinarka, radi i u uredu gradonačelinika Heidelberga na odjeljenju za integraciju.

Objavila je dvije zbirke priča: "Eigentlich ein Heiratsantrag" (Zapravo, bračna ponuda, 2001.) i "Russische Bücher" (Ruske knjige, 2005.). Godine 2007. objavila je roman "Die Namenlose" (Bezimena, 2007.) koji je nominiran za nagradu „Ingeborg Bachmann“, a časopis Der Spiegel ga je proglasio jednim od najvažnijih izdanih djela 2007. Svoj drugi roman "Restaurant Dalmatia" (Restoran Dalmacija) objavila je 2013. godine, kao i zbirku "Gebrauchsanweisung für Kroatien" (Uporabna uputa za Hrvatsku). Živi u Berlinu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.