Vesna Biga
Sjenka na uzici
- Nakladnik: Meandarmedia
- 05/2009.
- 108 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537355401
- Cijena: 11.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
UČITELJ OD LJUBAVI
Nisam poranila, a moram brzim korakom ugrabiti
bar dvije sreće danas. Ako ništa drugo, večeras ću
puckati dimove i buljiti u zvijezde, ako ih bude.
Eto, vjerna sam očnom vidu, usnoj duplji
koja miriše na duhan i ostalim dijelovima tijela.
Moje se oči moraju napasati svakoga dana
pačvorcima neba, moje riječi moraju nešto jesti,
ta nisu krive bajke za svoja medna usta,
ni psovke koje su uvijek pri ruci.
Ne želim se nikome svetiti za propušteni trenutak,
dok kupujem kartu i stojim na tramvajskoj stanici
ja mirno pušim svoju cigaretu u nekom drugom vremenu
i ne izvinjavam se zbog toga.
Ja se samo pitam kad će već jednom kilavi tramvaj
i kamo se u ovom času djenuo onaj moj zaludljivi
učitelj od ljubavi, lukava bitanga i zvjezdoznanac,
obećao je dan u kojem će sve biti na svome mjestu!
Gdje je sad on? I gdje su ona krila njegova,
galopi i pusti krajolici?
Toliki ljubavnici i učitelji uokolo, a spremni su platiti
svakom jebenom kondukteru za svoje užegle uzdahe,
znojni pah i njiskav san, za konja koji se nenadano propeo
u tramvaju, i za konjanika koji bazdi na luk,
i još za nevjestu na duhan!
Pjesnička knjiga "Vodila sam svoji sjenku na uzici" nastavlja istraživanja započeta u ranijim Biginim zbirkama poezije, ispitujući sada jednu drugu dimenziju, koja je možda naznačena ranijim naslovom "Uhodeći vlastiti pogled", jer u oba slučaja autorica uspostavlja komunikacijsku nit s izvantjelesnim elementom vlastitosti, s nečim čega se osoba ne može osloboditi, ali često ne ovisi o njezinoj volji, u neku je ruku neuhvaljivo, pa i pararealno.
No, koliko je pogled još i moguće kontrolirati, sjena je nešto što nimalo ne ovisi o našoj volji, a definitvno pripada nama i naš je neizbježni pratilac. Biga u svom novom projektu produžuje sjenu tako što joj pruža uzicu, pokušavajući je odmaknuti u prostor vidljivoga, prativoga i donekle konrolabilnog. Time zasigurno ulazi u novi prostor, kako formalno, tako i poetički predstavlajući projekt kao još jedan smion i autentičan iskorak kako unutar vlastitoga poetskoga puta, tako i u prostoru suvremene hrvatske poezije.
Nisam poranila, a moram brzim korakom ugrabiti
bar dvije sreće danas. Ako ništa drugo, večeras ću
puckati dimove i buljiti u zvijezde, ako ih bude.
Eto, vjerna sam očnom vidu, usnoj duplji
koja miriše na duhan i ostalim dijelovima tijela.
Moje se oči moraju napasati svakoga dana
pačvorcima neba, moje riječi moraju nešto jesti,
ta nisu krive bajke za svoja medna usta,
ni psovke koje su uvijek pri ruci.
Ne želim se nikome svetiti za propušteni trenutak,
dok kupujem kartu i stojim na tramvajskoj stanici
ja mirno pušim svoju cigaretu u nekom drugom vremenu
i ne izvinjavam se zbog toga.
Ja se samo pitam kad će već jednom kilavi tramvaj
i kamo se u ovom času djenuo onaj moj zaludljivi
učitelj od ljubavi, lukava bitanga i zvjezdoznanac,
obećao je dan u kojem će sve biti na svome mjestu!
Gdje je sad on? I gdje su ona krila njegova,
galopi i pusti krajolici?
Toliki ljubavnici i učitelji uokolo, a spremni su platiti
svakom jebenom kondukteru za svoje užegle uzdahe,
znojni pah i njiskav san, za konja koji se nenadano propeo
u tramvaju, i za konjanika koji bazdi na luk,
i još za nevjestu na duhan!
Pjesnička knjiga "Vodila sam svoji sjenku na uzici" nastavlja istraživanja započeta u ranijim Biginim zbirkama poezije, ispitujući sada jednu drugu dimenziju, koja je možda naznačena ranijim naslovom "Uhodeći vlastiti pogled", jer u oba slučaja autorica uspostavlja komunikacijsku nit s izvantjelesnim elementom vlastitosti, s nečim čega se osoba ne može osloboditi, ali često ne ovisi o njezinoj volji, u neku je ruku neuhvaljivo, pa i pararealno.
No, koliko je pogled još i moguće kontrolirati, sjena je nešto što nimalo ne ovisi o našoj volji, a definitvno pripada nama i naš je neizbježni pratilac. Biga u svom novom projektu produžuje sjenu tako što joj pruža uzicu, pokušavajući je odmaknuti u prostor vidljivoga, prativoga i donekle konrolabilnog. Time zasigurno ulazi u novi prostor, kako formalno, tako i poetički predstavlajući projekt kao još jedan smion i autentičan iskorak kako unutar vlastitoga poetskoga puta, tako i u prostoru suvremene hrvatske poezije.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
