Lidija Dujić
Suhozid
- Nakladnik: Jutro poezije
- 03/2010.
- 87 str., meki uvez
- ISBN 9789537711047
- Cijena: 11.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
... Pjesnički svijet Lidije Dujić temelji se na slikama, a njezine poetske slike napete su poput žica harfe u vertikali fizičkog i misaonog prostora, od pedale glasovira do chagallovskih letećih nevjesta; konzistentnu okosnicu ove poezije očito predstavlja suprotnost, raskorak i raspon između neba i zemlje, između mora i zvijezda.
Suha stabla, jablanovi, lastavice ili neke veće i crnje ptice, poeovski urokljive, nastavaju prostor između zemlje i oblaka, nedvojbeno označavajući njegovu orijentaciju i napon: prema gore.
Autorica ne propovijeda whitmanovsku simobličnu identifikaciju regenerativne snage prirode s besmrtnom i božanskom prirodom čovjeka, niti religioznu vjeru u vječitost života, ali su njezin poetski prostor, između zemlje i neba, i elementarni osjećaj svijeta posredno ispunjeni upravo tim duhom.
Čovjek i jablan, psi koji izvode gospodare u šetnju, kipovi svetaca i sveci sami, Vladimir i Estragon na strmini Samoborskoga gorja, i nespomenuti par koji je našao svoj vrt imele i dočekao Godota – sve je to dio jedinstvenog, mnogoznačnog i višedimenzionalnog svijeta, dio iste metafizike nad kojim će munja triput prekrižiti nebo, da bi na kraju, usprkos prikrivenoj ironiji, ironiji prema samoj sebi, prema poeziji, prema svijetu, pobjedonosno i neizbježno, vjetar netremice / otirao / nebeske modrice.
U ovoj poeziji sva značenja izranjaju iz slike. (Iz pogovora : Ludwig Bauer)
***
Lidija Dujić (1965.) diplomirala je i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednica je edukativnih izdanja u izdavačkoj kući Profil International – biblioteka namijenjenih stručnom usavršavanju učitelja (Biblioteka Bilježnice Metodičkoga praktikuma i Profil akademija) te biblioteke NOVI PROFIL LEKTIRE. Suautorica je priručnika "Lutkokazi" (2006.) i "Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji" (2006.) te udžbeničke serije "Hrvatski ja volim" (2007.). Autorica je basnolikih priča za djecu "Plagva" (2007.).
Djelovala je kao lutkarska pedagoginja Učilišta ZeKaeMa i članica kazališne skupine Fasade koja se bavila vizualnim teatrom (1993. - 2001.) te bila predavačica na kolegiju Lutkarstva i scenske kulture Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (2001. - 2004.). Predavala je hrvatski jezik i književnost u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, bila scenaristica radijskih i televizijskih serijala te voditeljica scenskih radionica.
Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji. U časopisima i antologijama zastupljena je kao pjesnikinja i autorica proza za djecu. Ilustrirala je knjigu "Ronilac bisera" (2000.) Ludwiga Bauera te "Brezu" Side Košutić (2005.).
Suha stabla, jablanovi, lastavice ili neke veće i crnje ptice, poeovski urokljive, nastavaju prostor između zemlje i oblaka, nedvojbeno označavajući njegovu orijentaciju i napon: prema gore.
Autorica ne propovijeda whitmanovsku simobličnu identifikaciju regenerativne snage prirode s besmrtnom i božanskom prirodom čovjeka, niti religioznu vjeru u vječitost života, ali su njezin poetski prostor, između zemlje i neba, i elementarni osjećaj svijeta posredno ispunjeni upravo tim duhom.
Čovjek i jablan, psi koji izvode gospodare u šetnju, kipovi svetaca i sveci sami, Vladimir i Estragon na strmini Samoborskoga gorja, i nespomenuti par koji je našao svoj vrt imele i dočekao Godota – sve je to dio jedinstvenog, mnogoznačnog i višedimenzionalnog svijeta, dio iste metafizike nad kojim će munja triput prekrižiti nebo, da bi na kraju, usprkos prikrivenoj ironiji, ironiji prema samoj sebi, prema poeziji, prema svijetu, pobjedonosno i neizbježno, vjetar netremice / otirao / nebeske modrice.
U ovoj poeziji sva značenja izranjaju iz slike. (Iz pogovora : Ludwig Bauer)
***
Lidija Dujić (1965.) diplomirala je i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednica je edukativnih izdanja u izdavačkoj kući Profil International – biblioteka namijenjenih stručnom usavršavanju učitelja (Biblioteka Bilježnice Metodičkoga praktikuma i Profil akademija) te biblioteke NOVI PROFIL LEKTIRE. Suautorica je priručnika "Lutkokazi" (2006.) i "Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji" (2006.) te udžbeničke serije "Hrvatski ja volim" (2007.). Autorica je basnolikih priča za djecu "Plagva" (2007.).
Djelovala je kao lutkarska pedagoginja Učilišta ZeKaeMa i članica kazališne skupine Fasade koja se bavila vizualnim teatrom (1993. - 2001.) te bila predavačica na kolegiju Lutkarstva i scenske kulture Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (2001. - 2004.). Predavala je hrvatski jezik i književnost u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, bila scenaristica radijskih i televizijskih serijala te voditeljica scenskih radionica.
Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji. U časopisima i antologijama zastupljena je kao pjesnikinja i autorica proza za djecu. Ilustrirala je knjigu "Ronilac bisera" (2000.) Ludwiga Bauera te "Brezu" Side Košutić (2005.).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
