Ženskom stranom hrvatske književnosti
- Nakladnik: Mala zvona
- 10/2011.
- 160 str., meki uvez
- ISBN 9789537760151
- Cijena: 16.99 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Idući ženskom stranom hrvatske književnosti Lidija Dujić slaže koncizan i zanimljiv pregled izabranog segmenta domaće književne povijesti. Ocrtava sociološke krokije hrvatskih književnica, iznosi kratke karakterizacije, uzgred problematizirajući ženski geto didaktičke i dječje književnosti.
Analizirajući i ponovno vrednujući neka djela, prihvaćena pod etiketom "ženske književnosti“, autorica dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, ne štiteći se krinkom autoriteta znanstvene objektivnosti - pišući u prvom licu. Knjiga se temelji na njezinoj doktorskoj disertaciji, no nije namijenjena samo stručnoj nego i široj publici.
**
Nekoliko natuknica autorice knjige Lidije Dujić:
Na početku svojega sustavnijeg istraživanja o položaju i ulozi književnica u hrvatskoj književnosti (1994. i 1995. godine), suočila sam se s neočekivanom činjenicom koja pokušava sugerirati da kod nas književnice gotovo nisu ni postojale. Podatak da je u do tada zapisanoj višestoljetnoj povijesti hrvatske književnosti aktivno sudjelovalo samo šest žena, djeluje i danas u najmanju ruku zbunjujuće, premda se može jednostavno provjeriti.
Da bih bila sasvim precizna, ovom broju treba dodati ipak još jednu književnicu, dakle sedmu - a kronološki prvu, koja se doduše najredovitije spominje unatoč činjenici da se još uvijek pouzdano ne zna je li uopće išta napisala. Redom, riječ je o sljedećim imenima: Cvijeta Zuzorić, Ana Katarina Frankopan Zrinski, Katarina Patačić, Dragojla Jarnević, Ivana Brlić-Mažuranić, Jagoda Truhelka i Vesna Parun.
U takvoj situaciji sintagma hrvatske književnice čini se suvišnom, čak potpuno nemoćnom, jer jednostavno nema kriterija po kojima bi se ovih šest, sedam usamljenih pojava dovelo u bilo kakvu održivu književnu vezu. Izuzevši dakako njihov rodni identitet. Gdje su dakle žene u hrvatskoj književnosti?
Da bi se uopće moglo govoriti o hrvatskim književnicama, nužno je suočiti se s nekoliko vrsta problema:
- nerazmjerno malen broj onih čije je djelo estetski valorizirano i smješteno u kontekst vlastitoga vremena i prostora, u odnosu na relativno velik broj imena i djela s kojima to još uvijek nije učinjeno
- povijesni diskontinuitet koji mjestimice, u pojedinim razdobljima, potpuno zatamnjuje njihovu književnu djelatnost
- neobjektivne, premda često dobronamjerne, prosudbe recentne kritike, zbog kojih su mnoge, u svoje vrijeme popularne, čitane i izvođene književnice, kasnijim generacijama ostale potpuno nepoznate
- svojevrsna inertnost, pasivnost, povučenost koja uopće obilježava ovu književnu populaciju.
Analizirajući i ponovno vrednujući neka djela, prihvaćena pod etiketom "ženske književnosti“, autorica dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, ne štiteći se krinkom autoriteta znanstvene objektivnosti - pišući u prvom licu. Knjiga se temelji na njezinoj doktorskoj disertaciji, no nije namijenjena samo stručnoj nego i široj publici.
**
Nekoliko natuknica autorice knjige Lidije Dujić:
Na početku svojega sustavnijeg istraživanja o položaju i ulozi književnica u hrvatskoj književnosti (1994. i 1995. godine), suočila sam se s neočekivanom činjenicom koja pokušava sugerirati da kod nas književnice gotovo nisu ni postojale. Podatak da je u do tada zapisanoj višestoljetnoj povijesti hrvatske književnosti aktivno sudjelovalo samo šest žena, djeluje i danas u najmanju ruku zbunjujuće, premda se može jednostavno provjeriti.
Da bih bila sasvim precizna, ovom broju treba dodati ipak još jednu književnicu, dakle sedmu - a kronološki prvu, koja se doduše najredovitije spominje unatoč činjenici da se još uvijek pouzdano ne zna je li uopće išta napisala. Redom, riječ je o sljedećim imenima: Cvijeta Zuzorić, Ana Katarina Frankopan Zrinski, Katarina Patačić, Dragojla Jarnević, Ivana Brlić-Mažuranić, Jagoda Truhelka i Vesna Parun.
U takvoj situaciji sintagma hrvatske književnice čini se suvišnom, čak potpuno nemoćnom, jer jednostavno nema kriterija po kojima bi se ovih šest, sedam usamljenih pojava dovelo u bilo kakvu održivu književnu vezu. Izuzevši dakako njihov rodni identitet. Gdje su dakle žene u hrvatskoj književnosti?
Da bi se uopće moglo govoriti o hrvatskim književnicama, nužno je suočiti se s nekoliko vrsta problema:
- nerazmjerno malen broj onih čije je djelo estetski valorizirano i smješteno u kontekst vlastitoga vremena i prostora, u odnosu na relativno velik broj imena i djela s kojima to još uvijek nije učinjeno
- povijesni diskontinuitet koji mjestimice, u pojedinim razdobljima, potpuno zatamnjuje njihovu književnu djelatnost
- neobjektivne, premda često dobronamjerne, prosudbe recentne kritike, zbog kojih su mnoge, u svoje vrijeme popularne, čitane i izvođene književnice, kasnijim generacijama ostale potpuno nepoznate
- svojevrsna inertnost, pasivnost, povučenost koja uopće obilježava ovu književnu populaciju.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.