Nenad Cambi
Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji : (od II. do IV. stoljeća) = Die Sarkophage der lokalen Werkstaetten im roemicshen Dalmatien
- Nakladnik: Književni krug Split
- 09/2010.
- 328 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789531633413
- Cijena: 38.49 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Na području nekadašnje rimske provincije Dalmacije dosad je pronađeno više od dvije tisuće sarkofaga koji potječu iz carskoga doba, a sačuvani su u cijelosti ili u fragmentima, s ukrasima ili bez njih. Njihov broj se međutim stalno povećava, pa je sada i znatno veći. Naime, brojni cijeli komadi i bezbrojni fragmenti nađeni su u Vranjicu i Saloni, ali još nisu objavljeni.
Tim golemim brojem sarkofaga Dalmacija znatno nadilazi sve druge provincije zapadnog Ilirika, pa i većinu drugih sličnih regija Rimskoga Carstva. Sarkofazi su u upotrebi tijekom dugog vremenskog razdoblja, tj. od kraja I. st, ali češće od sredine II. stoljeća pa sve do ranog VII. st., dakle sve do kraja antičkog života u Dalmaciji. U tom razdoblju sarkofag je najvažniji nadgrobni spomenik. S krajem antike produkcija lokalnih sarkofaga prestaje.
U srednjem vijeku stariji sarkofazi doživljavaju preupotrebu ili im se dodaje nov ukras, u skladu s ukusom vremena, ili pak natpis, ali ne izrađuju se novi. Treća je pak posebnost što su sarkofazi proistekli iz tradicije lokalne sepulkralne skulpture.3 Oblike su baštinili od urna, a figuralni i dekorativni repertoar o'd nadgrobnih stela, žrtvenika i urna.
U Dalmaciji nema mramora, ali ima u izobilju vapnenca dobre kakvoće, koji se puno upotrebljavao za gradnju te za izradu skulptura i nadgrobnih spomenika, osobito sarkofaga. Vapnenac je, dakle, bio pogodan za mnoge namjene, ali je bio prilično težak za finiju skulpturalnu obradbu, jer je lako lomljiv. Dobrostojeće osobe koje su željele sebi priskrbiti sarkofag s raskošnijom dekoracijom, kao što je to bilo u drugim dijelovima Rimskog Carstva, morale su naručiti već gotove primjerke iz produkcijskih središta, dakle iz Rima, Atene ili pak glavne maloazijske skupine (Docimeum).
Naravno da je bilo mnogo jeftinije naručiti gotov primjerak u lokalnoj radionici, pa bio on i od prokoneškog mramora koji je stizao iz daleka. Takve su okolnosti uvjetovale prilično bogatu ponudu, s obzirom na različite platežne mogućnosti klijenata.
Među brojnim očuvanim primjercima mogu se razlikovati sljedeće skupine sarkofaga iz rimske Dalmacije:
1. Sarkofazi lokalne izradbe
1.1. Sarkofazi od domaćeg vapnenca
1.1.1. Sarkofazi od prokoneškog mramora (Pro-connesus, današnja Marmara u Mramornome moru)
2. Importirani sarkofazi
2.1. Sarkofazi iz Atene
2.2. Sarkofazi iz Rima
2.3. Sarkofazi iz Male Azije {Docimeum)
Kod importiranih sarkofaga prevladavaju atički (dosad više od 120 cijelih ili fragmentiranih primjeraka). Počinju se importirati približno od godine 150. posl. Kr. i njihovo trajanje proteže se do oko godine 260. Najveći broj njih potječe iz druge četvrtine III. st. Naprotiv, sarkofazi iz radionica grada Rima (nadalje gradskorimski) traju od druge polovice II. (oko godine 180.) pa sve do ranog IV. stoljeća, kad prestaje njihova proizvodnja u matičnim radionicama. Najkasniji je medu njima sarkofag s prikazom prelaska Izraelaca preko Crvenog mora nastao oko godine 400. O prisutnosti glavne skupine maloazijskih sarkofaga koji su se izrađivali u Dokimeju u Frigiji, svjedoči tek nekoliko manjih fragmenata.
Brojni lokalni sarkofazi dosad su samo rijetko bili obrađivani u znanstvenim studijama. Gotovo svi primjerci isklesani su od lokalnog vapnenca, a samo nešto više od pedeset ih je od prokoneškog mramora; među njima treba posebno istaknuti koherentnu skupinu sarkofaga s arhitektonskom raščlambom. Među sarkofazima od lokalnog vapnenca daleko najveći broj ih je "standardnog tipa" karakterističnog za Dalmaciju. Ima samo manji broj zasebnih primjeraka koji su na slobodan način imitirali atičke sarkofage ili pak sarkofage grada Rima.
Salona je bila vodeće središte proizvodnje sarkofaga, jer je, razumljivo, bila i grad s najbrojnijom klijentelom bolje platežne moći. U Saloni je, naime, otkriven daleko najveći broj primjeraka. Prokoneški mramor upotrebljavao se uglavnom samo u Saloni. Malobrojni lokalni sarkofazi iz Narone, Jadera, Tragurija ovise, osim rijetkih iznimaka, o salonitanskim predlošcima, pa se stoga i oni s pravom smiju nazivati salonitanskima. To je i posljedica već davno organizirane produkcijske mreže između kamenoloma na Braču i radionica u Saloni.
Tim golemim brojem sarkofaga Dalmacija znatno nadilazi sve druge provincije zapadnog Ilirika, pa i većinu drugih sličnih regija Rimskoga Carstva. Sarkofazi su u upotrebi tijekom dugog vremenskog razdoblja, tj. od kraja I. st, ali češće od sredine II. stoljeća pa sve do ranog VII. st., dakle sve do kraja antičkog života u Dalmaciji. U tom razdoblju sarkofag je najvažniji nadgrobni spomenik. S krajem antike produkcija lokalnih sarkofaga prestaje.
U srednjem vijeku stariji sarkofazi doživljavaju preupotrebu ili im se dodaje nov ukras, u skladu s ukusom vremena, ili pak natpis, ali ne izrađuju se novi. Treća je pak posebnost što su sarkofazi proistekli iz tradicije lokalne sepulkralne skulpture.3 Oblike su baštinili od urna, a figuralni i dekorativni repertoar o'd nadgrobnih stela, žrtvenika i urna.
U Dalmaciji nema mramora, ali ima u izobilju vapnenca dobre kakvoće, koji se puno upotrebljavao za gradnju te za izradu skulptura i nadgrobnih spomenika, osobito sarkofaga. Vapnenac je, dakle, bio pogodan za mnoge namjene, ali je bio prilično težak za finiju skulpturalnu obradbu, jer je lako lomljiv. Dobrostojeće osobe koje su željele sebi priskrbiti sarkofag s raskošnijom dekoracijom, kao što je to bilo u drugim dijelovima Rimskog Carstva, morale su naručiti već gotove primjerke iz produkcijskih središta, dakle iz Rima, Atene ili pak glavne maloazijske skupine (Docimeum).
Naravno da je bilo mnogo jeftinije naručiti gotov primjerak u lokalnoj radionici, pa bio on i od prokoneškog mramora koji je stizao iz daleka. Takve su okolnosti uvjetovale prilično bogatu ponudu, s obzirom na različite platežne mogućnosti klijenata.
Među brojnim očuvanim primjercima mogu se razlikovati sljedeće skupine sarkofaga iz rimske Dalmacije:
1. Sarkofazi lokalne izradbe
1.1. Sarkofazi od domaćeg vapnenca
1.1.1. Sarkofazi od prokoneškog mramora (Pro-connesus, današnja Marmara u Mramornome moru)
2. Importirani sarkofazi
2.1. Sarkofazi iz Atene
2.2. Sarkofazi iz Rima
2.3. Sarkofazi iz Male Azije {Docimeum)
Kod importiranih sarkofaga prevladavaju atički (dosad više od 120 cijelih ili fragmentiranih primjeraka). Počinju se importirati približno od godine 150. posl. Kr. i njihovo trajanje proteže se do oko godine 260. Najveći broj njih potječe iz druge četvrtine III. st. Naprotiv, sarkofazi iz radionica grada Rima (nadalje gradskorimski) traju od druge polovice II. (oko godine 180.) pa sve do ranog IV. stoljeća, kad prestaje njihova proizvodnja u matičnim radionicama. Najkasniji je medu njima sarkofag s prikazom prelaska Izraelaca preko Crvenog mora nastao oko godine 400. O prisutnosti glavne skupine maloazijskih sarkofaga koji su se izrađivali u Dokimeju u Frigiji, svjedoči tek nekoliko manjih fragmenata.
Brojni lokalni sarkofazi dosad su samo rijetko bili obrađivani u znanstvenim studijama. Gotovo svi primjerci isklesani su od lokalnog vapnenca, a samo nešto više od pedeset ih je od prokoneškog mramora; među njima treba posebno istaknuti koherentnu skupinu sarkofaga s arhitektonskom raščlambom. Među sarkofazima od lokalnog vapnenca daleko najveći broj ih je "standardnog tipa" karakterističnog za Dalmaciju. Ima samo manji broj zasebnih primjeraka koji su na slobodan način imitirali atičke sarkofage ili pak sarkofage grada Rima.
Salona je bila vodeće središte proizvodnje sarkofaga, jer je, razumljivo, bila i grad s najbrojnijom klijentelom bolje platežne moći. U Saloni je, naime, otkriven daleko najveći broj primjeraka. Prokoneški mramor upotrebljavao se uglavnom samo u Saloni. Malobrojni lokalni sarkofazi iz Narone, Jadera, Tragurija ovise, osim rijetkih iznimaka, o salonitanskim predlošcima, pa se stoga i oni s pravom smiju nazivati salonitanskima. To je i posljedica već davno organizirane produkcijske mreže između kamenoloma na Braču i radionica u Saloni.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
