"Roman je to koji govori o smrti, ne o tjelesnoj smrti, već o svakoj vrsti smrti. Ono što me pritom zanimalo jest predodžba o živima kao o česticama smrti, smrti vremena, smrti snova, smrti idealā, smrti na koju se svodi svako rođenje... Budući da je riječ o smrti općenito, u svim njezinim dimenzijama, palo mi je na pamet da bi roman trebao imati cirkularnu narativnu strukturu koja bi upućivala na vječnost... Tijekom tri godine, koliko sam ga pisala, nisam se mogla odlučiti hoće li glavna junakinja umrijeti ili ne..."

Radnja romana odvija se tijekom jedne olujne noći. Ozlijeđena vozačica automobila, po zanimanju prodavačica depilacijskih sredstava, abnormalno debela nimfomanka Violeta slijeće u provaliju te ostaje satima zarobljena u slupanom vozilu. Dok naglavačke visi o sigurnosnom pojasu, u njezinu se mozgu odvija prava životna drama. Kroz svijest i podsvijest umiruće vozačice prevrću se uspomene na doživljaje iz bliske i dalje obiteljske, ali jednako tako i osobne prošlosti - uspomene na roditelje - oca Baltazara i majku Celeste, kćerku Doru, kućnu pomoćnicu ("služavku") Mariu da Guia, polubrata ("kopile") Ângela... Pred čitatelje tako postupno izranja (malo)građanski mikrokozmos sa svim svojim taštinama, predrasudama, statusnim i inim simbolima.


Prema riječima klasika suvremene portugalske književnosti Urbana Tavaresa Rodriguesa, "veliko bogatstvo u (pod)svijest prizvanih događaja i život u neprestanom (društvenom) vrenju, sa staleškim obilježjima iz razdoblja diktature, upravo savršeno izranjaju iz autoričina introspektivna hoda kroz povijest neposredno pred- i postrevolucionarnog Portugala, sve do naših dana, i to bez igdje ikakve hijerarhije, u blagome metežu".

Riječ je o istinskoj lirskoj "sagi", gotovo o svojevrsnoj golemoj pjesmi u prozi, tako da je čitajući "Moje suosjećanje" naprosto nemoguće ne osjetiti kako se u autorici ove proze krije vrsna pjesnikinja.


***

Dulce Maria Cardoso (Fonte Longa, 1964), portugalska je spisateljica. Zbog za patrijarhalnu okolinu krajnje sablažnjive ljubavne romance roditelja još je kao šestomjesečna beba bila prisiljena iseliti se u angolsku prijestolnicu Luandu. Angolu je pak morala napustiti kad joj je bilo svega jedanaest godina i vratiti se u Portugal o kojemu nije znala ništa osim onoga što je mitomanski naučila u školi.

Autorica za sebe samu kaže: "Ja sam mješanka, a ono što mješanku čini mješankom nije toliko stanovita boja kože koliko činjenica da je riječ o biću osuđenom na podijeljenost, dvostrukost, višekulturalnost... Kako bih to preživjela, bila sam prisiljena ponovo izmisliti samu sebe."

Studirala je pravo u Lisabonu, a diplomiravši, zapošljava se kao odvjetnica da bi prije desetak godina odvjetničku karijeru zamijenila književnom. Pisala je filmske scenarije i povremeno objavljivala kratke priče. Godine 2002. objavila je prvi roman "Krvavo polje" (Campo de Sangue), za koji je dobila prestižnu portugalsku nagradu za književnost Grande Prémio Acontece de Romance. Tri godine poslije uslijedio je roman "Moje suosjećanje" (Os Meus Sentimentos), za koji je 2009. dobila Europsku nagradu za književnost. Godine 2008. objavila je zbirku priča "K nama" (Até sós), a 2009. treći roman "Vrapci na tlu" (O Chão dos Pardais, 2009). Djela su joj, među ostalim, prevedena na francuski, španjolski, talijanski i nizozemski, i proučavaju se na sveučilištima.

Dulce Maria Cardoso (Fonte Longa. Portugal, 1964.) dobar dio djetinjstva provela je u Angoli, a njena se obitelj vratila u Portugal u vrijeme početka angolskoga građanskoga rata. Završila je studij prava i godinama radila kao odvjetnica.

Njezin prvi roman, "Campo de sangue" (2002.) osvaja prestižnu portugalsku nagradu za književnost, Grande Premio Acontece, a drugi "Moje suosjećanje" (objavljen 2011. godine u Hrvatskoj u prijevodu Nikice Talana, u nakladi izdavačke kuće Disput), osvaja Europsku nagradu za književnost 2009. godine.

Njezin treći roman, "O chao dos pardais" (2009.), osvojio je nagradu Pen Cluba, a tome nizu sjajnih djela pridružilo se i posljednje, "Povratak", objavljeno u Portugalu u devet uzastopnih izdanja, i kojim je potvrdila poziciju jedne od najboljih suvremenih autorica portugalskoga jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.