Prva proza Tee Tulić "Kosa posvuda" pripovijeda priču o jednoj obitelji, posebice njezinoj ženskoj liniji nona-majka-kći, i suočavanju s majčinom bolesti. Pripovjedačica se služi infantilnom perspektivom, koja je uvijek nekako prirodna kada djeca govore o roditeljima, ali kako bolest odmiče i majka onemoćava uloge majke i djeteta se polako mijenjaju, pa kći preuzima skrbništvo za majku, novu ulogu na starim osnovama. A Noni skrbništvo već odavno treba, ona je na neki način najveće dijete ove knjige.

"Kosa posvuda" je utoliko i nacrt obiteljskog romana i povijest pokušaja da se neizlječiva bolest izliječi, što će reći da se u ovoj knjizi maršira kroz bolničke sobe na čijim vratima se samo mijenjaju brojevi, dok bolest raste, da se u očaju pribjegava i alternativnim metodama, dok bolest raste, svemu što daje nadu i vraća dostojanstvo oboljelom. Usput se nizom lajtmotiva pripovijeda i o kućnim ljubimcima, susjedima, vjeri, flash-backovima vraća u djetinjstvo, spominju uroci i prometne nesreće, a listovi kupusa života rastu pred nama…

"Kosa posvuda" nije nekakva mračna knjiga unatoč tome što joj je okvir ispitivanje riječi "bez imalo mekoće, satkane od samih suglasnika" – smrt. Naprotiv, Tea Tulić je uspjela svojim pripovijedanjem i britkim zapažanjima, uvrnutim, luckastim pristupom i životu i smrti, kroz lucidne crtice, što humorom, što domišljatošću i sjajnim stilom – vitalizmom generalno – ispričati priču koja se čita lako i s užitkom, a da pri tom nije izgubila ništa od svoje potresnosti i duboke emotivnosti. Ova knjiga je nešto kao "uloga moje porodice u najraširenijoj svjetskoj bolesti", samo na pop-način, djevojački i terapeutski iskren.

Tea Tulić rođena je u Rijeci. Prozu objavljuje u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina, na temelju koje je objavila knjigu "Kosa posvuda" (2011.) koja je objavljena i u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod našao se u polufinalu za nagrade European Bank for Reconstruction and Development Literature Prize i Warwick Prize for Woman in Translation 2018. godine.

Članica je žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae te neformalne riječke književne skupine RiLit. U suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila je spoken word album "Albumče" (2014.).

Objavila je i knjigu poetske proze "Maksimum jata" (2017.) koja se našla u širem izboru za nagradu tportala za roman godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.