Pri posjetu Zagrebu u ožujku 2011. Amos Oz je ispričao kako mu je "Winesburg, Ohio", najglasovitija i najcjenjenija knjiga Sherwooda Andersona, bila prekretnica u književnom radu: "Kad sam je pročitao, odjednom sam shvatio da sve, ali apsolutno sve, može biti važno... Anderson mi je kao piscu doslovce udahnuo život!"

Slično su o Andersonu gotovo stoljeće ranije govorili: Hemingway, Faulkner, Wolfe, Steinbeck, Caldwell, Saroyan, Lovecraft, Henry Miller... kojima su se kasnije pridružili Ray Bradbury i Charles Bukowski ("Sherwood Anderson je mnogo bolji pisac od Hemingwaya, Faulknera, Steinbecka... i čitave te jebene gomile."), i svi su izražavali otvoreno divljenje Andersonovu djelu, čime je i zaslužio nadimak "pisac za pisce".

Da je "Winesburg, Ohio" iznimno djelo pokazalo se već po objavljivanju 1919. godine kad je privuklo nesvakidašnju pozornost. Stariji su ga kritičari napadali, a mlađi hvalili i djelo i autora kao predšasnike novoga doba. Poput "Amarcorda", to je djelo ljubavi koje slavi malomještanski život za nekih prohujalih vremena nevinosti i dobrohotnosti.

Glavni junak, novinar George Willard, zapravo je sâm autor koji u gradiću osamljenih duša pokušava srušiti zidove što razdvajaju mještane. On je ujedno i glavna poveznica dvadesetak melankoličnih priča u kojima mu prilaze žitelji - svaki "dostojevskijevski" briljantno psihološki razrađen - i povjeravaju mu svoje najskrovitije tajne, predosjećajući da ih jedino on u Winesburgu razumije...

Iako se kritičari nisu usuglasili je li "Winesburg, Ohio" roman ili zbirka pripovijedaka, godine 1998. uvršten je na listu sto najboljih romana 20. stoljeća Modern Librarya i to na 24. mjesto!

Nakon što je kratko služio u Španjolsko-Američkom ratu, bavio se raznim poslovima. Nezadovoljan vlastitim životom, napušta posao i obitelj i seli se u Chicago kako bi se bavio pisanjem. Motiv iznenadnog raskida s građanskom rutinom često se javlja u njegovim djelima. Romani «Sin Windyja McPhersona» (1916), «Ljudi na maršu» (1917), «Siromašan bijelac» (1920) i napopularnijim, «Crni osmjeh» (1925) govore o osiromašenju osobnosti u društvu koje je prigušilo instinkte i spontanost radi iluzornog mehaničkog napretka. U zbirci novela «Winesburg, Ohio» (1919) prikazuje sputane mlade sanjare i ljude promašene egzistencije u ambijentu američkog gradića na Srednjem zapadu, sredini koja guši njihove emocije i iskrivljuje njihove ličnosti. U tom romanu, kao i u zbirci novela «Trijumf jajeta» (1921), odriče se zapleta u korist životne autentičnosti.

Snažno je utjecao na novije američke pisce, posebno na Hemingwaya, dok je sam bio pod utjecajem Getrude Stein i psihoanalize, stvarajući romane i pripovjetke u znaku pobune protiv reda i stege koje nameće život u industrijskoj civilizaciji i s vjerom u iskupiteljsku snagu Erosa.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.