Pjesnikinja Vanda Mikšić ne traži mjesto pod suncem, jer ono postoji, ona ga naseljava svojim jezikom, uobličava ga i reproducira – svi smo na rubu poznatoga, doživljenoga – riječ je o riječima, o poeziji koja na pepelu poznatoga i već viđenoga drukčije gleda, zapisuje, bilježi. Ucrtava prostor i mjeru vlastite mašte, toliko da joj je jezik živ, govoren, izgovoren.

Raduje pritom stanovita prisutnost, filmska dramaturgija pjesme, što je samo po sebi oksimoron, ali i vjetar, neprekidnost i mrmljanje, sitan pomak, jedva vidljiv obrat, uzmak, san, čegrtaljke i zrikavci… Opasna pristupačnost iskustva? Poezija živi upravo od toga i s tim, a to njezino kritično mjesto istodobno je ključni znak Vandina pisma.

Miroslav Mićanović

Vanda Mikšić (Šibenik, 1972) u Zagrebu je diplomirala talijanski i francuski jezik s književnošću, a doktorat je obranila 2005. na briselskom Slobodnom sveučilištu (ULB). U Bruxellesu i Parizu radila je u hrvatskim diplomatskim predstavništvima, a od 2003. ponovo živi u Zagrebu, radeći kao samostalna prevoditeljica, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te znanstvena suradnica na ULB-u. Danas radi kao docentica na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru.

Suradnica je Centra za knjigu, članica uredništva časopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave. Objavila je teorijsku knjigu "Interpretacija i prijevod" (2011) te dvadesetak znanstvenih i stručnih članaka u hrvatskoj i francuskoj periodici te zbornicima. 

Poeziju je objavljivala u domaćoj periodici, prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovom proljeću za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izišla joj je prva zbirka pjesama "Diši kroz masku, diši normalno". Pjesme su joj prevođene na francuski, turski i makedonski jezik.

Dosad je s talijanskog i francuskog jezika prevela pedesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesničke antologije Tonka Maroevića "Uskličnici" Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a od Društva hrvatskih književnih prevodilaca dobila je nagradu za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. ("Povijest retorike"). Ove je godine za prijevod romana Georgesa Pereca "Život način uporabe" dobila Nagradu Iso Velikanović. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.