"Bahtin bi, da je živ, možda u Lucićevom parodiranju čitanke vidio početak nastajanja nove vrste koja će domoljubnu i otadžbinsku čitanku jednom vrgnuti u ropotarnicu. Čas nije nepogodan da se i ljudi na fakultetima, kojima su i usta i bilježnice pune raznih dekonstrukcija, stvaralački pozabave jednim blistavim primjerom za to čime se bave.” Ovom rečenicom knjigu "Protiv svih nastava", zbirku od četiri eseja o parodijama Predraga Lucića, finalizira Sinan Gudžević.

Prvi Gudžević esej govori o prvoj Lucićevoj knjizi parodija Haiku, haiku, jebem ti maiku, dok se ostala tri bave njegovim tour de forceom, čitankama koje uvode potpuno novi parodijski žanr na svjetsku scenu, nemjerljiv s bilo čime do sada napisanim, a posebnu težinu daje im njihov opseg od ukupno 1820 (!) stranica.

Već naslovi "Čitanki" daju naslutiti gozbu duha koja se u njima krije: Sun Tzu na prozorčiću (Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola), Bezgaća povijesne zbiljnosti 1 i 2 (Čitanka za ponavljače povijesti u drugim razredima domoljubnih, poslovnih i trgovačkih škola), Gusle u magli (Čitanka iz prirode i društva za treće razrede glazbenih, književnih i medicinskih škola). Dodajmo i da je gradivo u svakoj čitanki pravilno raspoređeno u dva polugodišta s po šest nastavnih jedinica, te da ga prati prikladan, edukacijski materijal: pitanja i odgovori za razumijevanje pročitanog, citati, bibliografski navodi...

Osim neosporive duhovitosti Lucić je jedinstven i po enciklopedijskoj akribiji. "Čitanke" su svojevrsna paralelna (kontra)povijest naših krajeva, etno i eko zaliha, višestruko kodirana književnost, naprosto knjige neiscrpne dubine. Interpretacijski praktično nemaju dna i otvaraju bezdane zbilje u koju smo upali. No, nemaju ni “duplo dno”: Lucićev humanistički i emancipirajući stav ni u trenu nije dvojben.

Sinan Gudžević je o “fenomenu Lucić” prvi opsežnije progovorio upisujući ga na vrh parodijske tradicije od antike naovamo.

Sinan Gudžević rođen je 1953. u Grabu, na Goliji, između Novog Pazara, Sjenice i Ivanjice. Rođen i rastao na planini, odavno živi u ravnini. Skoro svi ga smatraju gorštakom, a on tri četvrtine života proveo u velikim gradovima: u Beogradu, u Rimu, u Berlinu, u Napulju, u Rio de Janeiru. Ekavac i ijekavac otkako je progovorio. Studirao elektrotehniku i filologiju u Beogradu, Pisi i Münchenu. Prevodi poeziju i prozu s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog i portugalskog. I piše. "Maksimir i Mirogoj" su nešto od toga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.