Beskrajna masa, navodno dva milijuna ljudi, okupila se na pogrebu, u svibnju 1885. u Parizu, da bi se oprostili od jednog od najvećih Francuza i ne samo svojega doba, i ne samo Francuza – Victora Hugoa, glasovitog romanopisca, pjesnika, dramatičara, esejista, aktivista...

Disciplinirano pišući svakoga jutra stotinjak stihova ili dvadesetak stranica proze, Hugo je stvorio grandiozno djelo, apsolutno relevantno i danas. Uz "Jadnike" i "Zvonara crkve Notre-dame", privilegirano mjesto u njegovu iznimnom opusu svakako zauzima fiktivni dnevnik mladog pogubljenika "Posljednji dan na smrt osuđenoga" (1829).

Uputivši ga "svakomu tko sudi", autor u njemu otvoreno zagovara ukinuće smrtne kazne, pitajući svoje suvremenike: "Zar u Francuskoj nema dovoljno zraka da svatko može disati?" Potresne stranice ovoga omalenog bisera svjetske književnosti, po vlastitu su priznanju, izvršile dubok utjecaj na književne veličine kao što su Camus, Dickens i Dostojevski, a potonji ga je ocijenio kao "Hugoovo remek-djelo".

"Ono što pišem možda neće biti nekorisno", povjerava se i preispituje na smrt osuđeni, "taj dnevnik mojih patnji, iz sata u sat, iz minute u minutu, muka za mukom, budem li imao snage voditi ga do trenutka kad će mi fizički biti nemoguće nastaviti; ta priča, nužno nezavršena, ali u najvećoj mogućoj mjeri potpuna, o mojim osjećajima, zar neće sa sobom donijeti veliku i duboku pouku?"

Ove potresne stranice, ispunjene su omašnim strahom i stravom pred nemilosrdnom neminovnošću, ali i dubokom plemenitošću i samilošću.

Sin Napoleonova visokog časnika i fanatične rojalistkinje. Tijekom 1840-ih angažirao se u političkom životu. Nakon državnog udara 1851. emigrirao u Bruxelles, a 1857. odbio amnestiju. Zauzimajući se za Treću Republiku stekao ugled prvoga književnika te branitelja obespravljenih i beskompromisnog protivnika tiranije. Bio je najistaknutija ličnost francuskog romantizma, vođa škole oko koje su se okupljali gotovo svi suvremeni umjetnici, s ugledom nacionalnog pjesnika.

Sa 17 god. utemeljio je časopis "Conservateur litteraire", a prva zbirka «Ode i različite pjesme» izašla je 1822. Pjesnički razvoj započeo je na tragu klasicističke estetike, no i sljedećim zbirkama oda i balada sve slobodnije napušta uobičajene pjesničke postupke i daje maha imaginativnosti («Orijentalke» (1829) «Jesensko lišće» (1831), «Sutonske pjesme» (1835), «Kazne» (1853), «Razmišljanja» (1856)

U svojim je dramama Hugo dosljedno proveo vlastita poetološka načela. Riječ je o kontaminaciji uzvišenoga grotesknoga prema uzoru nekih Shakespeareovih drama (Macbeth, Hamlet). Tako je premije drame «Hernani» označila je konačnu pobjedu romantičkoga kazališta nad normama i konvencijama klasicizm. Hugoovo je ishodište u kršćanskom dualizmu; također, udovoljio je zahtjevima za uvođenjem stiha i miješanjem žanrova, a na pozornicu uveo lokalni kolorit.

Slijedilo je više drama nerijetko u stihovima: «Kralj se zabavlja» (1832), «Lukrecija Borgia» (1833), «Angelo, padovanski okrutnik» (1835) te, uz «Hernani» najpoznatije djelo «Ruy Blas» (1838).

U Hugoovu opusu nalaze se i različiti oblici romantičkog romana. To su ispovijesti s elementima tzv. crnog romana, kao npr. «Islandski Han» (1823) pa i najuspjelije ostvarenje u nizu romantičkih povijesnih vizija, roman «Zvonar crkve Notre Dame» (1831), koji oživljuje srednjovjekovni Pariz te je istodobno tragična poema o fatalnosti i povijesti. Uspjeh i iznimna popularnost «Jadnika» (1862), u tematski obzor kojeg autor uvodi nepoznate i prezrene sredine, velegradske i društvene periferije, pariške zatvore i podzemlje, utire put nizu romana kao što su «Trudbenici mora» (1866), «Čovjek koji se smije» (1869) te «Devedeset treća» (1874).

Hugo je bio književno djelatan šezdesetak godina. Nadživio je klasicizam, romantizam i realizam, suvremenik je naturalizma i simbolizma. Unatoč dvosmislena i nesigurna stava nekih kritičara prema njegovu djelu, ono svjedoči o prometejskom zamahu i kozmičkoj, vizionarskoj gigantomahiji te najznačajnije figure francuskog romantizma.

Preuzeto iz "Leksikona stranih pisca", ŠK, 2000.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.