Jedno je gledati slike prirode, ljudi i građevina, a sasvim drugo te iste stvari iskusiti pomoću tuđe pripovijesti. Vješto napisan putopis prevodi jednu kulturu u drugu, prikazuje susret svjetova i sve to uređuje tako da izgleda i zavodi drugačije od tekstova turističkih brošura.

U "Prodavaču snova" nije tehnologija ni tehnološki ratio ono što mijenja i definira ljudske odnose, već su to intenzitet razumijevanja sebe i volja za gnozom (u starogrčkom, a ne postkršćanskom smislu) posredovani, dakako, fantastičnim mehanizmom jer ništa osim realističke dogme takvo što ne brani.

Brzina pripovijedanja, nonšalantno shvaćanje dramaturgije, trivijalni dijalozi i slična veselja guraju "Staklene mačeve" u smjeru holivudske ideje fantastičnog spektakla, a to je paradigma kakvu nemamo potrebu još jednom prežvakvati u stripu.

O tome koliko se kvalitetno pisac kreće kroz zadane postaje ovisi hoće li pojedini roman ostati upamćen kao svima dragi klasik žanra ili prolazni industrijski škart čiji je krajnji domet kratkoročna akumulacija kapitala. U slučaju Ricka Yanceyja previše je postaja odrađeno osrednje i bez ikakvog traga dovitljivosti, a da bi se moglo govoriti o klasičnom žanrovskom djelu u nastanku.

Treba li završetak romana shvatiti kao kritiku suvremenosti ili konačno odustajanje od paradigme 'čekanja boljih vremena' i zagovor uzimanja vlastite sudbine u svoje ruke otvoreno je pitanje. Sam tekst podržava više od jednog tumačenja i ta otvorenost vjerojatno je njegova najbolja osobina. 'Područje bez signala' potvrđuje Perišića kao pronicljivog tumača ljudskih sudbina i duhovitog i pažljivog...