Zbirka "Hah" okuplja osam priča, povezanih pripovjednom linijom koja omogućuje da ih se čita poput poglavlja romana. Napisana je nadahnutom pjesničkom prozom koja čitatelja poziva da ujedini raspršene fragmente i odgonetne radnju, dok ga iz stranice u stranicu pogađa snažnim, neobičnim, dojmljivim slikama.

Prozom koja komunicira s književnim naslijeđem od Biblije, preko turske narodne poezije, Shakespearea, revolucionarnih koračnica, pa do modernih svjetskih i turskih književnih velikana. Prozom koja je nastojanje da se boli i žalovanju podari pripovjedni oblik, osuđeno na lutanje između riječi i tišine. Da se piše o pokojnom ocu, pripadniku buntovne turske generacije i borcu za slobodu. Osobna i politička priča tako se isprepliću, poezija i povijest udružuju snage u ovoj nagrađivanoj zbirci.

"Jer one svoje majke vole odrana, a očeve blizu njihove smrti. To najbolje znaju. A njihovi očevi pak nisu da ih se voli. Ako ih se ijednom zavoli, odmah se smanje i umru. To se isprva naziva žalovanje, a zatim zakon. Dešava se ovako: Dijete uzme pušku u ruke. Na kraju cijevi: nečitljiv otac. Poslije se događaju strašne stvari. Razbijeno staklo i mrlje. Sačma i pepeo. I najednom pogledaš ‒ otac ti je izblijedjeli znak na nebu. Probušeni novčić koji se više ne rabi."

"Zbog toga je unutrašnjost te sobe bila kao puna vode. Zbog toga je tamo vjetar bio nepodnošljivo težak, kao val s pjenastim repom. Zbog toga je dizanje i spuštanje njihovih očnih kapaka trajalo sekundama, a udisaji bili samo par okruglih mjehurića koji su se s rubova usana dizali prema sljepoočnicama. Zbog toga je svatko tko je ušao u sobu prvo usporavao, a onda i zastao jer mu je pogled očvrsnuo. A zvukovi, kiša uginulih leptira! su se prolijevali topeći se poslušno iznad svježeg groba kao kocka šećera stavljena u vodu."

Birgül Oğuz (Istanbul, 1981.) studirala je komparativnu književnost i kulturalne studije u Istanbulu. Stipendija Hazel Heughan omogućila joj je da 2006. sudjeluje u programu Modernism-Postmodernism na Sveučilištu Edinburgh. Autorica je dviju knjiga proze, "Fasulyenin Bildiği" (2007.) i "Hah" (2012.) za koju je 2014. osvojila nagradu Europske Unije za književnost. Kratke priče, eseji i prijevodi objavljeni su joj u raznim književnim časopisima. Trenutačno pohađa doktorski studij iz engleske književnosti na Sveučilištu Boğaziçi.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.