Davne 1969. godine, na početku studija, Stjepan Tomaš je napisao priču "Dani u augustu" i poslao ju u  zagrebačku Arenu (tada popularni i čitani obiteljski tjednik), koja se odnekud našla u njihovu domu. Priču je napisao rukom, perom/nalivperom, čime li, jer tada još nije imao pisaću mašinu, i uskoro je njegova priča objavljena u jednom od idućih brojeva Arene, pod naslovom "Dva ljeta."

Od tada do danas, već pola stoljeća, čitav jedan radni i životni vijek, Tomaš piše pripovijetke. Tijekom minulih godina  napisao je i objavio sedam zbirki priča  i šest romana za odrasle, knjigu drama (od kojih je jedna izvedena u Zagrebu a druga u Osijeku) te šest romana za djecu, ali priče, osobito novinske, koje je ovaj put sabrao u zbirku "Oporuka i druge novinske priče" – piše neprekidno. U ovoj  knjizi riječ je samo o njegovim novinskim pričama.

Priče je objavljivao, s vremena na vrijeme, u različitim novinama i časopisima bivše države ali najčešće i najredovitije u zagrebačkom Večernjem listu, koji već pedesetak godina objavljuje priče suvremenih prozaika (u početku jugoslavenskih, kasnije hrvatskih). U njemu su priče objavljivali ponajbolji hrvatski pripovjedači. Pripada li on ponajboljima? Sudeći po ocjeni dugogodišnjeg urednika Večernjakovih priča Tomislava Sabljaka koji je objavljivao njegove priče odgovor je potvrdan. Čovjek se načitao priča, može mu se vjerovati.

"Tomaš je jedan od najznačajnijih suvremenih proznih pisaca", zapisat će spomenuti  urednik Večernjakovih priča. Božidar Petrač reći će za njegove priče: "Tomaš po svom književnom opusu pripada nizu hrvatskih proznih klasika." Takva mišljenja i Tomaševo dugogodišnje  uspješno pisanje kratkih priča potakli su nas da objavimo ovaj, širi izbor njegovih kratkih priča. Drugi je razlog, iako su neke već objavljena u nekim ranijim  zbirkama, činjenica što su sve to – novinske priče. To im je zajednički nazivnik.

Teme Tomaševih priča kreću se u širokom rasponu od socijalnih, ljubavnih, psiholoških, ratnih političkih i povijesnih do suvremenih. Nerijetko su u njima isprepleteni realnost i fikcija, stvarnost i elementi fantastike, najčešće s neočekivanim obratom, diskretnom poantom. Domovinski rat (od kojeg, inače, mnogi hrvatski pisci bježe kao vrag od tamjana), ili njegovi odjeci u životu ljudi, česti su motivi njegovih priča.

U Večernjem listu objavio ih je tijekom godina dvadeset i četiri, po čemu je vjerojatno jedan od nekolicine najuspješnijih „Večernjakovih“ autora kratke priče. Prvu je objavio 1972. Bila je to "Oporuka", po kojoj ova zbirka nosi i ime (kasnije objavljena i u dvije antologije. One 1994., pod naslovom : "Hrvatska kratka priča antologija priča Večernjeg lista 1964 - 1994. i druge: 5o godina 5o priča", objavljene 2015.

O kvaliteti Tomaševih kratkih priča svjedoče i nagrade: godine 1997. dobio je prvu nagradu za priču "Priča o ljubavi", dvadeset godina kasnije – 2017., treću nagradu za priču "Čovjek koji je volio ptice". U međuvremenu, 2004., priča "Krletka" našla se u užem izboru za nagrade, među deset odabranih priča.

Tomaš, nema sumnje, voli kratku (novinsku) priču. Čini se da i ona voli njega.

No, najvažnije je da ju zavole čitatelji. Nadamo se da će i oni koji su neke od priča u ovoj zbirci već čitali, reći što i Strahimir Primorac: "Vrijedi svakog truda uzeti ih ponovno u ruke" a tada je i lako provjeriti je li tvrdnja urednika Petrača, na koricama jedne njegove zbirke kratkih priča, kako se "Tomaš svojom pričama potvrđuje kao vrstan  majstor" reklamni trik ili nije.

Vjekoslav Đaniš

Stjepan Tomaš rođen je 1947. u Novoj Bukovici. Osnovnu školu je završio u Đurđenovcu a gimnaziju u Našicama. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost. Poslije studija zaposlio se kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika u Belom Manastiru, ali se ubrzo preselio u Osijek gdje i danas živi. Cijeli radni vijek proveo je u prosvjetnoj i kulturnoj djelatnosti.

Napisao je dvadesetak knjiga. Za odrasle je objavio osam zbirki priča: „Sveti bunar“, „Tko kuca otvorit će mu se“, “Smrtna ura“, “Život u provinciji“, „Anđeli na vrhu igle“, “Odnekud dolaze sanjari“, „ Židovski spomenik“ te „Razgovori s obraćenikom i druge priče“ te "Oporuka i druge priče".

Za odrasle je objavio i šest romana: "Građane u prvom koljenu" i "Taninsku četvrt" karakterizira kritički odnos prema društvenoj stvarnosti. U (novo)povijesnim romanima "Zlatoustu" i "Emigrantima" obrađuje ne tako davnu hrvatsku kulturnu i političku povijest. "Srpski bog Mars"  satirični je ratni roman tematski vezan za Domovinski rat, "Guslač od marcipana" romansirana je biografija genijalnog hrvatskog gudača Franje Krežme. 

Objavio je i knjigu naslovljenu „Drame“, od kojih su dvije javno izvedene: „Smrtna ura“ u Zagrebu i „Zlatousti ili tužni dom hrvatski“, u Osijeku.

Za djecu je objavio sedam romana: „Moljac i noćni čuvar“, „Dobar dan, tata“, “Halo, ovdje komandosi“, “Moj tata spava s anđelima“/“Mali ratni dnevnik“, “Pas koji je čitao s usana“ i „Gudački kvartet iz Bostona.“

Proze su mu prevedene na talijanski, slovenski, mađarski, njemački, slovački, makedonski i češki jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.