Što povezuje teroristički napad u podzemnoj željeznici jednog balkanskog grada, tajne malog planinskog mjesta u kojem bi se trebao graditi novi hotel i afričke imigrante koji u nesigurnim gumenjacima pokušavaju dostići obalu južne Italije?

Nakon „Granica na vjetru“, romana Veronike Santo koji je dobio nagradu „Sfera“ za 2018. godinu, autorica nam predstavljaju novu knjigu: „Jedne noći, u šumi, koraci na stazi“. I ovdje susrećemo preplitanje realnog i nevidljivog svijeta, samo što ovaj put nije riječ o povijesnoj temi nego o našem dobu, o općoj nesigurnosti i ljudskim strahovima koji se sagledavaju kroz misterioznu i šaroliku prizmu fantastičnog svijeta.

Realnost u kojoj živimo je složena i više nego ikad izmiče kontroli pojedinca. Situacije s kojima se svaki dan suočavamo postale su, u doslovnom smislu te riječi, teške. Tim više što se utječemo sve manje mitu, poeziji i misteriji koji bi, kao Perzej dok gleda glavu Gorgone u ogledalu, pretvorili ono nepodnošljivo u podnošljivo. Italo Calvino u prvom poglavlju svojih „Američkih predavanja“ govori o metafori Gorgonine glave kao načinu interpretiranja svijeta tako da ga se od „teškog“ materijalnog pretvori u „lako“, poetičnog i nevidljivog.

Onog istog nevidljivog koje je danas protjerano u digitalni svijet brojeva i slika i nema više onu emocionalnu težinu koja je čovjeka pratila od početka njegove povijesti.

Moglo bi se dogoditi da nas jedne noći iznenade koraci na stazi.

Veronika Santo, počela  je pisati fantastiku i znanstvenu fantastiku osamdesetih godina. Prva priča joj je objavljena u časopisu "Sirius". Dobitnica je nagrade "Sfera" za priču "Evici s ljubavlju". Priča "Vrt pramčanih figura" pobijedila je na natječaju za kratku priču magazina "Znak Sagite", a priča "Tri Laure" dobila je nagradu "Artefakt" udruge 3. zmaj iz Rijeke.

Devedesetih godina ne piše, ali se njene priče nastavljaju objavljivati u raznim časopisima i antologijama. Priča „Tragovi“ uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele „Ad Astra“. 

Ponovno se počinje baviti pisanjem 2005. godine objavljujući najviše u književnom časopisu za znanstvenu fantastiku "Ubik". Do sada je objavila dvije samostalne antologije priča u Hrvatskoj, jednu u Italiji, romane "Granice na vjetru", "Jedne noći, u šumi, koraci na stazi" i ”Venecijanski sat”.

Priče su joj uvrštene u više antologija, kako u Hrvatskoj i Srbiji, tako i u Italiji, neke od njih su nagrađivane. Priča „Duboke vode“ jedna je od pobjednika međunarodnog književnog natječaja “La Biblioteca di Babele” organiziranog pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Torinu. Priče "Evici s ljubavlju" i "Uvijek nedjeljom" nagrađene su nagradom 'Sfera', a za priču "Tri Laure" dobila je nagradu Artefakt udruge 3. zmaj iz Rijeke. Priča "Vrt pramčanih figura" pobjednik je na natječaju za kratku priču časopisa Znak Sagite.

2017. godine roman "Granice na vjetru" dobio je nagradu Sfera.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.