Polazište Paićeve teorije svijeta u digitalnoj perspektivi označava kritiku tradicionalnog pristupa povijesti tehnike unutar metafizike. Nije stoga nipošto neobično da će autor u "Tehnosfera II." filozofijski minuciozno otvoriti put vlastita promišljanja u kritičkome čitanju i interpretaciji najvažnijih mislilaca 20. i 21. stoljeća koji su krenuli u pustolovinu izgradnje novih pojmova za razumijevanje digitalnoga svijeta interaktivne komunikacije.

Gotovo su svi bitni mislioci predmetom njegove dubinske analize: Heidegger, Whitehead, Wittgenstein, Deleuze, Derrida, Bateson, Wiener, Flusser, Günther, Minsky, Simondon, Stiegler. Po prvi se put u našim uvjetima suočavamo s detaljnim i sustavnim promišljanjem filozofije znanosti i kibernetike s obzirom na dostignuća posthumanizma i transhumanizma. Naglasak je na svezi između teorije složenosti, kontingencije, emergencije i kaosa s vodećim pojmovima kibernetike kao što su informacija, povratna sprega (feedback), kontrola i komunikacija.

Paić se ekstenzivno bavi s teorijama informacije i komunikacije u rasponu od Wienera do kvantne teorije, Shannovove matematičke teorije komunikacije s kojom su nastali operativni sustavi kompjutorske revolucije 1960-ih godina te filozofijskim problemom odnosa jezika i slike u djelu Heideggera, Wittgensteina, Simondona, Whiteheada i Stieglera. Razlog povezivanja fizike i informatike s filozofijom i antropologijom te umjetnošću nalazi se u promijenjenoj biti svijeta nakon uvođenja digitalne tehnologije.

Sve je priređeno u mišljenju Whiteheada s pojmom događaja, pa je od velike važnosti što se po prvi puta na hrvatskome jeziku pojavljuje u "Tehnosfera II." kritička analiza pojma događaja i kozmičke epohe, koju će preuzeti Deleuze u svojim analizama. Knjiga završava s tematiziranjem radikalnog kibernetičkoga obrata: stvar mišljenja postaje mišljenje stvari kao autonomnog objekta i to na način računanja, planiranja i konstrukcije novih događaja kao privremenih stanja.

Žarko Paić rođen je 1958. u Kutini. Docent na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu te doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Stalni je suradnik mnoštva časopisa u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Slovačkoj i Mađarskoj. Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i dviju zbirki poezije (Aura, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; Opako ljeto, Ceres, Zagreb, 1998.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.