Studija "Politika identiteta: kultura kao nova ideologija" nastoji kritički istražiti dosege suvremenih sociologijskih, filozofijskih i antropologijskih teorija globalizacije s obzirom na glavno pitanje našeg "postpovijesnoga" vremena o smislu identiteta. Kako se u globalno doba uopće artikuliraju društveni identiteti pokazuje se ne samo ključnim zadatkom objašnjenja društvenih znanosti, nego je odgovor na to pitanje istodobno ispit vjerodostojnosti političkih projekata s nakanom uspostave liberalno-demokratskih poredaka u svijetu bez monolitnih ideologijskih granica.

U središtu razmatranja su pojmovi kulture i ideologije. Metodologijski je riječ o studiji koja analitički i deskriptivno nastoji komparativnim istraživanjem teorijskih pretpostavki postmoderne otvoriti put u razumijevanje novog statusa kulture. Kako i zašto se kultura pojavljuje kao nova ideologija a ne kao autonomno područje iskazivanja samosvrhe ljudskog opstanka u smislu usavršavanja čovječnosti putem umjetnosti, religije, znanosti i igre, predmet je najznačajnijih teorijskih promišljanja fenomena globalizacije, neovisno o epistemologijskim polazištima, znanstvenim paradigmama i svjetonazorskim orijentacijama. Ishodišna je postavka studije da obrat od doba ideologija u doba kulture nipošto ne označava oproštaj s legitimacijskom moći i hegemonijom ideologija. Kultura u doba globalizacije preuzima funkciju ideologijske mobilizacije.

Mi ne živimo u postideologijskome/postpolitičkome svijetu, kako su to pokušali teorijski obrazložiti Daniel Bell i Francis Fukuyama s neupitnom vjerom u "prirodnu nužnost" i "vječnost" liberalizma, demokracije i kapitalizma, nego u svijetu globalnoga nereda gdje su svi sukobi, odnosi povjerenja i tolerancije - etnički, regionalni, međunarodni, sukobi između različitih društvenih identiteta - određeni kulturalnim odrednicama. Nadomještanje ideologije kulturom, međutim, ne razrješava problem odnosa postmoderne, globalizacije i identiteta u smislu odsutnosti temeljnih društvenih sukoba na svjetskoj razini.

Žarko Paić

Žarko Paić rođen je 1958. u Kutini. Docent na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu te doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Stalni je suradnik mnoštva časopisa u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Slovačkoj i Mađarskoj. Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i dviju zbirki poezije (Aura, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; Opako ljeto, Ceres, Zagreb, 1998.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.