"Strašna šuma" ilustrirana je zbirka pjesama za djecu. "Strašna šuma" također je obiteljski projekt oca Jurija i kćeri Darije, Ukrajinaca koji su se našli na diplomatskoj dužnosti u Zagrebu, otac kao već cijenjeni ukrajinski pjesnik i profesor filologije, a kći u formativnim godinama, u osnovnoj školi. Kako bi djetetu približio hrvatski jezik, Jurij je počeo zajedno s njom pisati pjesme na hrvatskom jeziku. Dvadeset godina kasnije, kći Daria diplomirana je povjesničarka umjetnosti i germanistica, pjesnikinja i slikarica, s nekoliko ozbiljnih izložbi iza sebe, u Zagrebu, Beogradu, Beču i Kijivu, te jednom ilustriranom knjigom poezije (Nemam objašnjenja za ovo, 2017., Edicije Božičević), a otac Jurij profilirao se kao jedan od najaktivnijih prevoditelja hrvatske poezije u Ukrajini. No njihov najveći dosadašnji zalog hrvatskoj kulturi zasigurno je ova knjiga.

"Strašna šuma" zbirka je poezije za djecu kakvu na ovim prostorima nismo vidjeli još od legendarnih zbirki Ratka Zvrka i Luka Paljetka. Profesor Lisenko svu je svoju jezičku i pjesničku vještinu unio u ove kratke, jezgrovite, vješte, jednostavne, ali i versifikacijski izuzetno kompleksne stihove, time iznova dokazujući da je najteže pisati – za djecu, ali da se baš na tome i može vidjeti istinska kvaliteta pjesničkog i jezičnog izraza autora.

„Kada je ukrajinski pjesnik Jurij Lisenko (Kijiv, 1958.) 1975. godine počeo studirati tzv. srpskohrvatski jezik na studiju slavistike Sveučilišta u Kijivu, malotko je mogao predvidjeti krajnje domete njegova interesa za taj jezik, a posljedično tome i književnog stvaralaštva stasalog kasnije na hrvatskom književnom standardu. Čak su i u svjetskim okvirima rijetki autori koji su sposobni uvjerljivo pisati na jeziku koji im nije materinji. Kada kažem uvjerljivo, to podrazumijeva širu lepezu faktora za razmatranje; od puke razumljivosti obrađivane tematike prosječnom čitatelju, kroz poznavanje i pridržavanje pravopisnih i gramatičkih regulativa, sve do duha naroda na čijemu se jeziku piše. Nije pretjerano ustvrditi kako Jurij Lisenko u određenoj mjeri prkosi logici i uspijeva kroz svoje stihove obuhvatiti upravo taj duh, duh koji predstavlja esenciju kulture i svakodnevice hrvatskoga naroda. Najupečatljiviji dokazi ovoj tvrdnji su elementi duhovitosti prisutni u njegovim pjesmama. Pjesniku je neophodna visoka doza sofisticiranog intelekta kako bi duhovitost postigao na materinjem jeziku, kamoli na stranom. Rijetki su oni koji je uspijevaju postići bez naglašenih pretenzija, prirodno i nenametljivo. Kada netko razvije sposobnost pisati duhovito na stranom jeziku, tada zaslužuje duboki respekt i naklon.“ (iz predgovora Siniše Matasovića)

Daria Lisenko rođena je 1992. godine u Kijevu u Ukrajini. Živjela je i školovala se u Kijevu, Beogradu i Zagrebu. Preddiplomski studij njemačkog i engleskog jezika završila je na Sveučilištu Taras Ševčenko u Kijevu 2013. godine, a diplomski studij njemačkoga jezika i književnosti i povijesti umjetnosti završila je u Zagrebu 2017. godine. Piše prozu i poeziju na hrvatskom i ukrajinskom jeziku.

U koautorstvu s ocem Jurijem objavila je zbirku pjesama "Gle, ide svašta!" 2002. godine, koja je doživjela i drugo izdanje 2014. Objavila je ilustriranu zbirku poezije „Nemam objašnjenja za ovo“ (2017, Edicije Božičević). Pbjavljivala je pjesme u mnogim zbirkama i časopisima te na portalima. Svojim pjesmama i poetskim prozama više puta je osvajala književne natječaje u Hrvatskoj.

Osim pisanjem, bavi se slikarstvom i grafikom. S petnaest godina ilustrirala je knjigu za djecu svjetski poznatog ukrajinskog pisca Andreja Kurkova, a kasnije i svoju vlastitu zbirku te knjigu ukrajinskog pisca Jurija Viničuka, „Legende Lavova“, kao i ukrajinski prijevod poeme Lewisa Carrolla „Lov na Snarka“. Imala je desetak izložbi, što samostalnih, što skupnih, u Austriji, Hrvatskoj, Srbiji i Ukrajini.

Jurij Lisenko rodio se 9. svibnja 1958. godine u Kijivu, Ukrajina. 1980. završio je slavistiku (ukrajinski, hrvatski i srpski jezik) na Sveučilištu Taras Ševčenko. Od 1980. do 1997. godine predavao je ukrajinski jezik i stilistiku, kao i tadašnji srpskohrvatski na Institutu novinarstva Sveučilišta u Kijivu. 1998. godine prešao je u diplomaciju, radio je u Veleposlanstvima Ukrajine u Zagrebu (1998.-2002. i 2013.-2017.) i u Beogradu (2004.-2008.). Od 2008. do 2010. pisao je govore za ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka. Od 2017. radi u Kijivu u Ministarstvu vanjskih poslova.

U Ukrajini je poznat kao pjesnik, piše pod umjetničkim imenom Jurko Pozajak. Zajedno s Viktorom Nedostupom i Semenom Libonjem formirao je 1988. pjesničku skupinu „Propala gramota“ koja je u doba kraha komunizma i nacionalnog preporoda postala popularna zbog smjelih humoristički obojenih tekstova. Zbirka poezije „Remek-djela“ Jurka Pozajaka izašla je u četiri izdanja (1997., 2004., 2013., 2017.), a 2019. godine je prema izboru PEN-a uvrštena u 100 najznačajnijih knjiga u ukrajinskoj povijesti. Zajedno s Tanjom Donij sastavio je „Antologiju alternativne ukrajinske poezije 80-ih i 90-ih godina“.

Jurij Lisenko prevodi s hrvatskog, s engleskog i s francuskog. Preveo je na ukrajinski djela Lewisa Carrolla i Raymonda Queneaua. Pjesme Jurka Pozajaka/Jurija Lisenka prevedene su na engleski, hrvatski, ukrajinski, srpski, poljski, mađarski i švedski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.