“Utvrdili smo teški manjak radosti na bilanci suvremene kulture. Sada se postavlja pitanje: ‘Što uzrokuje takav manjak?’ Već smo ukazali na razne čimbenike; no glavni uzrok još nismo naveli. Zapravo, glavni uzrok je nevjernički, nekršćanski duh ovoga doba. Ovaj duh je zakleti neprijatelj i ubojica radosti. Uzdigao je razum na mjesto tiranina koji tlači srce i dušu. Pokušava protjerati vjeru iz ljudskih srdaca, premda vjera emancipira i usrećuje više od ičeg drugog. Jer sumnja nas žalosti, a nevjera stvara osjećaj jada” – tim riječima čuveni njemački propovjednik i teolog Paul Wilhelm von Keppler sažima svoju dijagnozu bolesti vlastitog vremena.

Knjižica u kojoj je ponudio opis bolesti, ali i lijek, "Više radosti", izvorno je objavljena 1909. i ubrzo je postala prava svjetska uspješnica. Danas, više od stotinu godina kasnije, prisutna je ista bolest kulture i društva u kojem živimo, i slični su načini liječenja. Povratak prirodi, narodnoj pjesmi bez alkohola, doista “lijepoj” umjetnosti, zdravom odgoju, tjelovježbi, redu, umjerenosti, krepkom radu, vjeri… sva sredstva koja Keppler spominje zdravi bi razum i danas lako potpisao. 

Paul Wilhelm von Keppler (1852. – 1926.) bio je njemački katolički teolog i biskup. Studirao je teologiju na Sveučilištu u Tübingenu, gdje je doktorirao 1883. godine. Iste godine na tom je fakultetu izabran za profesora Novog zavjeta. Godine 1889. postao je profesor moralne i pastoralne teologije. Od 1894. do 1898. predavao je moralnu teologiju na teološkom fakultetu Sveučilišta u Freiburgu. 1898. imenovan je biskupom Rotenburške biskupije. Najžešća faza crkvenog spora oko “modernizma” i “antimodernizma” dogodila se za vrijeme Kepplerova mandata. Keppler je stao na stranu antimodernizma i postao njegovim glasnogovornikom u njemačkom episkopatu. Autor je desetak hvaljenih djela biblijske egzegeze, kršćanske publicistike i esejistike. Postao je upamćen kao vrstan propovjednik. Glas o njemu širio se i do u naše krajeve, a širi se i danas. Njegova knjiga "Leidensschule" (U školi trpljenja) prevedena je na hrvatski i 1917. objavljena u nakladi Društva svetojeronimskoga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.