Od 1979. do 1989. u ratu u Afganistanu sudjelovalo je više od milijun sovjetskih vojnika, a poginulo je njih najmanje 50 000. Pritom su sovjetske vlasti cijelo to vrijeme službeno nijekale sukob. U „Pocinčanim momcima“, nobelovka Svetlana Aleksijevič daje glasove preživjelima iz Afganistanskog rata, prikazujući njegovu šokantnu brutalnost i razornost za sve uključene strane. Po objavljivanju knjige, u Sovjetskom je Savezu nastao pravi skandal: knjiga je prozvana klevetničkom urotom i pokušajem da se diskreditira sovjetska vlast, što je rezultiralo i tužbom protiv autorice. Izvještaj sa suđenja uvršten je na kraj knjige kao još jedan, i to izvanredan, svjedok vremena.

"Pocinčani momci" dio su njezina epohalna ciklusa o tragedijama koje su oblikovale povijest SSSR-a i njegovih naroda. Svetlana Aleksijevič je skupila svjedočanstva ljudi koji su sudjelovali u krvavom ratu u Afganistanu „koji se nikada nije dogodio“ i njihova svjedočanstva dosljedno prenijela u svom već poznatom novinarskom, etnografskom stilu, prenoseći vjerno ne samo razgovore sa sudionicima nego i osjećaj koji dominira tim razgovorima, pritom dajući izvanredan uvid u kompletnu društvenu atmosferu toga vremena.

Danas se Svetlanu Aleksijevič bez pretjerivanja može nazvati najvećom i najvažnijom kroničarkom Sovjetskog Saveza odnosno onoga što ona zove „crvenim čovjekom“ i njegova raspada. 

Aleksijevič koristi razgovore sa svjedocima događaja kako bi prikazala narav konflikta koji je tada već bujao u sovjetskim vojnicima; osjećaj izdaje koji se može iščitati iz svjedočanstava građana Sovjetskog Saveza vrlo je moguće i jedan od okidača za njegov kasniji raspad. Ova je knjiga moćan lirski prikaz brutalne epizode suvremene povijesti.

Mel D. Lane, Library Journal

Ovo novinarsko remek-djelo izrasta iz jezivog i jasnog uvida u prirodu rata.
Timothy Snyder, New York Review of Books

Spomenik patnji i hrabrosti u našem dobu.
Iz obrazloženja Švedske akademije pri dodjeli Nobelove nagrade za književnost 2015.

Svetlana Aleksievič (1948.) ugledna je bjeloruska novinarka i spisateljica. U svojim dokumentarističkim knjigama govori o velikim traumama ruske povijesti dajući glas svjedocima vremena. Zbog neslaganja s vlasti 2000. godine napušta Bjelorusiju te se nakon desetljeća egzila 2011. vraća u Minsk. Dobitnica je brojnih nagrada od kojih su važnije: Lajpciška nagrada za europsko razumijevanje (1998), Herderova nagrada (1999), Mirovna nagrada Erich Maria Remarque (2001), Nacionalna nagrada američkih kritičara (2006).

Nakon objavljivanja knjige "Rabljeno doba" ovjenčana je i prestižnom Mirovnom nagradom Udruženja njemačkih knjižara 2013., koja se dodjeljuje književnicima, znanstvenicima i umjetnicima za izuzetne doprinose u širenju ideje mira, te je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost, koju i dobiva 2015. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.