Milan Žegarac Peharnik
Kuharica bake Ivke : Samoborska građanska kuhinja s početka XX. stoljeća
- Nakladnik: Gradska knjižnica Samobor
- Nakladnik: Meridijani
- 10/2006.
- 239 str., tvrdi uvez
- ISBN 9532390340
- Cijena: 25.08 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Tijekom posljednjih petnaest godina osobita se pozornost počela posvećivati proučavanju nacionalnih, regionalnih i lokalnih kuhinja. Iako Samobor čuva nadaleko poznate i već tradicionalne specijalitete, poput češnjovki, samoborske kotlovine, samoborskog odreska, kremšnita, rudarske i samoborske greblice, samoborskih krafni, bermeta i muštarde, širi uvid u samoborsku gastronomsku kartu, kulinarsku i ugostiteljsku tradiciju te kuhinje posebice, ne postoji. Stoga je autor ove kuharice odlučio urediti rukom pisanu kuharicu svoje prabake Ivke i na taj način izvuči iz prašine stare delicije koje su početkom 20. stoljeća bile dio gastonomske tradicije grada Samobora.
Rukom napisana knjiga koju je autor ove knjige nasljedio od majke potječe od autorove prabake Ivane Dvoržak, koja je pripadala građansko-plemićkom miljeu. Ivka Dvoržak, djevojački Puhek, rođena je u Samoboru 1864. godine, u vrijeme velikih promjena i napora da se urede grad i njegova bliža okolica. Iz srednjovjekovnog gradića Samobor se pretvara u grad uređenih parkova, novih trgova, lječilišnog turizma i sporta. Ivka Puhek u Samoboru je završil pučku djevojačku školu. Tečno je govorila francuski, njemački i engleski jezik a prema ostacima njezinih memoara vidljivi su ljubav spram hrvatskog jezika i lirski talent. Prema obiteljskim pričama njoj je rado navraćala i Marija Jurić Zagorka kojoj bi naša bakica pričala samoborske povijesne zgode i legende toliko upečatljivo da bi joj i sama spisateljica pozavidjela. Umrla je 1942. godine i iza sebe ostavila i ovu vrijednu i bogatu kuharicu.
Kuharicu je Ivka Dvoržak 1926. godine prepisala iz starijih, rukom pisanih bilježnica svojoj unuci, autorovoj majci Vjeri. Osim spomenute bilježnice, u priređivanju ove kuharice autor je koristio i jednu stariju bilježnicu koja je zbog gubitka ovitka bila u mnogo lošijem stanju. Recepti koje baka Ivka nije prepisala, dodani su i označeni zvjezdicom. Većina recepata ne pripada isključivo samoborskoj tradiciji već širem austrougarskom kulturnom krugu, a mogu se među njima naći i talijanski, njemački, francuski i engleski recepti - pa do regionalnih i specifično samoborskih.
Recepti su preneseni kako su napisani u originalu. Za sve zastarjele i nepoznate riječi i nazive, autor je priredio rječnik u kojemu se nalaze tumačenja kao i objašnjenja za neke davno nestale pripravke, za koje je ponudio suvremenu zamjenu.
Kuharica obiluje brojnim receptima za juhe, razne zakuske, filana jaja i povrće, paštete, riblje zakuske, prigodne zakuske, zakuske s povrćem, zakuske od peradi, za priloge, razne salate, umake, tijesta, kruhove i brojne štangice, kekse, kolače, božična peciva, torte, kreme, sladolede, te likere, začini i mirodije.
Uz nadaleko poznate samoborske gastronomske specijalitete kao što su kremšnite, bermet, muštarda... kuharica bake Ivke ponovo nam otkriva još mnoge delicije građanske kuhinje Samobora. No, što je još važnije, otkriva nam uljuđenost, izvore tradicije, romantiku i boje jednog izgubljenog vremena, zaviruje u intimu starog samoborskog doma koji je svoja vrata otvarao i takvim velikanima kao što su Šenoa, Matoš, Domjanić... Po tome je ovo djelo mnogo više nego zbirka recepata.
Milan Žegarac Peharnik rođen je 1956. godine u Samoboru, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Filozofiju i kroatistiku pohađa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u osnovnim i srednjim školama u Samoboru i okolici. Jedan je od osnivača Književne grupe Katarza, Književne komune Samobor, Hrvatskog haiku društva, Društva hrvatskih haiku pjesnika, pokretač je časopisa Haiku i mnogih drugih društvenih zbivanja. Osam godina bio je voditelj književnog odjela Matice Hrvatske Samobor. Posebno se bavi kajkavštinom, a prvi put u povijesti haiku poezije njegov je rad na kajkavskom nagrađen u Zelini za najbolju minijaturu. Za svoj haiku nagrađivan je i na Novom Zelandu, a uvršten je i u svjetske haiku antologije. Autor je više zbirki pjesama te nekoliko godišnjaka i rječnika.
Rukom napisana knjiga koju je autor ove knjige nasljedio od majke potječe od autorove prabake Ivane Dvoržak, koja je pripadala građansko-plemićkom miljeu. Ivka Dvoržak, djevojački Puhek, rođena je u Samoboru 1864. godine, u vrijeme velikih promjena i napora da se urede grad i njegova bliža okolica. Iz srednjovjekovnog gradića Samobor se pretvara u grad uređenih parkova, novih trgova, lječilišnog turizma i sporta. Ivka Puhek u Samoboru je završil pučku djevojačku školu. Tečno je govorila francuski, njemački i engleski jezik a prema ostacima njezinih memoara vidljivi su ljubav spram hrvatskog jezika i lirski talent. Prema obiteljskim pričama njoj je rado navraćala i Marija Jurić Zagorka kojoj bi naša bakica pričala samoborske povijesne zgode i legende toliko upečatljivo da bi joj i sama spisateljica pozavidjela. Umrla je 1942. godine i iza sebe ostavila i ovu vrijednu i bogatu kuharicu.
Kuharicu je Ivka Dvoržak 1926. godine prepisala iz starijih, rukom pisanih bilježnica svojoj unuci, autorovoj majci Vjeri. Osim spomenute bilježnice, u priređivanju ove kuharice autor je koristio i jednu stariju bilježnicu koja je zbog gubitka ovitka bila u mnogo lošijem stanju. Recepti koje baka Ivka nije prepisala, dodani su i označeni zvjezdicom. Većina recepata ne pripada isključivo samoborskoj tradiciji već širem austrougarskom kulturnom krugu, a mogu se među njima naći i talijanski, njemački, francuski i engleski recepti - pa do regionalnih i specifično samoborskih.
Recepti su preneseni kako su napisani u originalu. Za sve zastarjele i nepoznate riječi i nazive, autor je priredio rječnik u kojemu se nalaze tumačenja kao i objašnjenja za neke davno nestale pripravke, za koje je ponudio suvremenu zamjenu.
Kuharica obiluje brojnim receptima za juhe, razne zakuske, filana jaja i povrće, paštete, riblje zakuske, prigodne zakuske, zakuske s povrćem, zakuske od peradi, za priloge, razne salate, umake, tijesta, kruhove i brojne štangice, kekse, kolače, božična peciva, torte, kreme, sladolede, te likere, začini i mirodije.
Uz nadaleko poznate samoborske gastronomske specijalitete kao što su kremšnite, bermet, muštarda... kuharica bake Ivke ponovo nam otkriva još mnoge delicije građanske kuhinje Samobora. No, što je još važnije, otkriva nam uljuđenost, izvore tradicije, romantiku i boje jednog izgubljenog vremena, zaviruje u intimu starog samoborskog doma koji je svoja vrata otvarao i takvim velikanima kao što su Šenoa, Matoš, Domjanić... Po tome je ovo djelo mnogo više nego zbirka recepata.
Milan Žegarac Peharnik rođen je 1956. godine u Samoboru, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Filozofiju i kroatistiku pohađa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u osnovnim i srednjim školama u Samoboru i okolici. Jedan je od osnivača Književne grupe Katarza, Književne komune Samobor, Hrvatskog haiku društva, Društva hrvatskih haiku pjesnika, pokretač je časopisa Haiku i mnogih drugih društvenih zbivanja. Osam godina bio je voditelj književnog odjela Matice Hrvatske Samobor. Posebno se bavi kajkavštinom, a prvi put u povijesti haiku poezije njegov je rad na kajkavskom nagrađen u Zelini za najbolju minijaturu. Za svoj haiku nagrađivan je i na Novom Zelandu, a uvršten je i u svjetske haiku antologije. Autor je više zbirki pjesama te nekoliko godišnjaka i rječnika.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
