Boris Dežulović odavno je zasjeo na tron najoštrijih i najduhovitijih kritičara društvenog kiča, intelektualnih tvrdica što traže dlaku u svakom nacionalističkom jajetu, ironičara i parodičara »hrvatskog progresa« u tranzicijskim uvjetima zbilje. Mašta da se naruga agilnosti političke narudžbe i ideološki manipuliranom društvenom bontonu u tekstovima koje čitamo kao kroniku posttuđmanovske, tranzicijske Hrvatske postala je jedna od najprepoznatljivijih i najartikuliranijih u povelikoj masmedijsko-književnoj bratovštini kojoj ovaj autor i sam pripada.

Dežulovićevo kronično nepovjerenje u posvećene društvene »istine«, zloupotrebu transcendencije i tobože svete stvari u zapravo zemaljskoj gladi za moći - temeljni je ton ovih tekstova, stalno aktivirana tipka. Ne čudi stoga da u njima čitamo beletriziranu parodiju »kronike« naših godina. Ne čudi stoga da je "Ugovor s Ðavlom" i satira i književnost, i žurnalistika i politički komentar nakaradno izvitoperene zbilje kojom smo zakoračili u novi milenij.

U "Ugovoru s Ðavlom" hrvatska društvena scena je karneval - čas pomaknut u prostor groteske, čas u prostor apsurda. I dok čitamo o obeshrabrujućoj svemoći domaće gluposti, fatalnom savezu laži i moći, klanova i političke vrhuške - osjećamo da tekstovi Borisa Dežulovića o nama samima nisu tek možebitna »pomoćna literatura« godinama koje smo proživjeli ili efemerna publicistička fusnota na tu temu, nego društvena lektira prvoga reda.

Nema sumnje, jedno od rijetkih obaveznih štiva, želimo li išta saznati o Hrvatskoj u razdoblju od 1999. godine do naših dana.

***

Boris Dežulović rođen je 1964. u Splitu. Prve riječi ispisuje na marginama stranica Slobodne Dalmacije. Na omladinskim radnim akcijama (1980-81) uređuje često cenzurirane zidne novine. Jedan je od utemeljitelja alternativnog kazališta Epicentar (1985) na Matejuški, u kojemu je glumac, scenograf, pirotehničar, kaskader, fizički radnik i izbacivač.

U podlisku Nedjeljne Dalmacije - Feralu izvrgava ruglu Miloševićeve mitinge 1988., pa Nedjeljna po prvi put biva zabranjena (ipak, oslobođen je krivnje za rušenje ustavnog poretka). Završava studij povijesti umjetnosti 1989., ali diplomska radnja još uvijek leži na dnu ormara. Zbog prohadezeovske uređivačke politike iz Nedjeljne prelazi u Slobodnu Dalmaciju. Kao ratni reporter izvještava iz Knina, Krajine, Dubrovnika, Mostara, a prvi je hrvatski novinar u okupiranom Vukovaru i okruženom Sarajevu. Godine 1992. s Lucićem i Ivančićem, kada ih državni tužitelj Vladimir Šeks optužuje za uvredu predsjednika Republike, dobiva godišnju novinarsku nagradu Veselko Tenžera. Sljedeće godine ista trojka pokreće Tuđmanov omiljeni tjednik Feral Tribune, koji Dežulović napušta 1999. i u Globusu počinje s kolumnom 'Ugovor s đavlom'.

U suradnji s Lucićem uredio je knjigu «Greatest Shits: antologija suvremene hrvatske gluposti» (Feral Tribune, Split 1999). Za prvi roman «Christkind» (Durieux, Zagreb 2003) dobio je nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Nagradu Hrvatskog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka za novinara godine dobiva 2004. i piše scenarij za dokumentarni film «Dnevnik graditelja». Potom je objavio romane «Jebo sad hiljadu dinara» (Europapress Holding, 2005), «Poglavnikova bakterija» (V.B.Z., 2007.) i zbirku domoljubne poezije «Pjesme iz Lore» (Durieux, 2007).

Boris Dežulović (Split, 1964.) hrvatski novinar i pisac. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima. Godine 2003. objavio je „Christkind“ (Durieux), znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je „Jebo sad hiljadu dinara“ (Europapress holding), satirični roman o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije „Pjesme iz Lore“ (Durieux). Godine 2007. objavljuje knjigu kratkih priča „Poglavnikova bakterija“ te piše scenarij dokumentarnog filma „Dnevnik graditelja“ redateljice Jasmile Žbanić o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta. Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.