Jednočinka "Æitra", lirski je intonirana drama. Preuzimajući osnovnu priču iz nepresušne riznice motiva za indijske autore, velikog junačkog epa Mahabharate, Tagore tka priču koja govori daleko više od svog izvornika i ističe ideale duhovne ljepote kao daleko nadmoćne onoj tjelesnoj, koje je prolaznost u djelu sasvim jasno iskazana.

Premda je čak i izvođena  u Zagrebu još 1915. godine, na pozornici Kraljevskog hrvatskog zemaljskog kazališta (danas HNK), manje je poznata hrvatskom čitatelju od nekih drugih Tagoreovih djela, naročito pjesama.

Priča je to o kraljevni Æitri, odgojenoj kao da je kraljević, budući da njen otac nije imao sina. Æitra, ratnica, ima osobine muškarca, neustrašivost i nepokolebljivost, ali kada prvi put slučajno sreće Arđunu, velikog ratnika i junaka, zaboravlja na ponos i postaje zbunjena žena.

Moli bogove da je učine „čudesno lijepom“. Želja joj je uslišena i opsjena će trajati godinu dana. Pri sljedećem susretu Arđuna pada na koljena pred tolikom ljepotom, ali mu ona spočitava što zbog ženske ljepote napušta dani zavjet. Ipak, njihova uzajamna ljubav toliko se razbuktala da ona prihvaća ulogu ljepotice i, iako nezadovoljna jer je svjesna da ona nije ta osoba za koju se predstavlja, na nagovor bogova ostaje u tom liku godinu dana.

Kada je godina dana bila pri isteku, i Arđuna postaje sve svjesniji prolaznosti ljepote, čezne za životom koji je imao prije nego je upoznao Æitru. U to vrijeme čuje od seljaka o Æitri, dobroj i hrabroj vladarici, i ne znajući da pred njim stoji upravo ta Æitra, divi joj se i zamišlja je kako nalikuje božici ljubavi.

U posljednjem prizoru Æitra se otkriva, oblači mušku odjeću i oslobođena lažnog izgleda govori Arđuni što se zapravo događalo, a Arđuna je sretan, jer je njegova ljubav za duhovnom ljepotom nagrađena.

U lirski dotjeranom prijevodu Špire Janovića i uz popratne oglede Snježane Grković Janović, ovo će vas poticajno štivo koje privremeno izdvojiti iz svakodnevice i odvesti u jedan sasvim drugačiji svijet.

Knjigu je ilustrirala Tajana Ivić.

***

Rabindranath Tagore rodio se u Kalkuti 1861. u brahmanskoj obitelji. Bio je pjesnik i pisac, glazbenik i slikar. Godine 1913. dobio je Nobelovu nagradu za djelo Gitanđali  (Pregršt pjesama), po čemu je postao poznat na Zapadu. Manje je poznato da je sam uglazbio mnoge svoje pjesme koje su zatim postale dio narodne kulture.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.