U hrvatskom izdanju "Bilježnice" objavljeni su blogovi koje je dobitnik Nobelove nagrade za književnost José Saramago napisao od rujna 2008. do ožujka 2009.

Provokativno i lirski, na stranicama na kojima se privatno bezmalo uvijek isprepliće s javnim, Saramago precizno bilježi događaje koji su obilježili našu zbilju tijekom tih šest mjeseci. Autor tako odaje počast voljenom gradu Lisabonu, ali prisjeća se i razgovora s prijateljima te omiljenih autora kao što su Fernando Pessoa, Jorge Amado, Carlos Fuentes i Jorge Luis Borges.

S karakterističnom oštrinom i beskompromisnošću, osvrće se na aktualne društvene teme kao što su svjetska financijska kriza, izraelska blokada Gaze te američki predsjednički izbori. Na meti su mu se našli mnogi političari: "omiljeni" mu bivši američki predsjednik George W. Bush, talijanski premijer Silvio Berlusconi, bivši španjolski premijer José María Aznar te francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Talijanska izdavačka kuća Einaudi, inače u vlasništvu Silvija Berlusconija, čak je odbila tiskati prijevod "Bilježnice" zbog svega što se u njoj govori o talijanskom premijeru. Saramagove kritičke oštrice nije pošteđena ni Katolička crkva, kao ni sâm papa Benedikt XVI.

Kao i uvijek, autorove simpatije na strani su potlačenih i obespravljenih: sa sebi svojstvenom toplinom i humanošću, Saramago progovara u ime zlostavljanih žena, afričkih imigranata kojima je Europa obećana zemlja te "malih" ljudi koji su u financijskoj krizi izgubili sve što su imali.

José Saramago, bez veće školske naobrazbe, prije nego li je postao novinar, prevoditelj i pisac, radio je više različitih manualnih poslova. Trag tih zanimanja vidljiv je u njegovom djelu, čiji je najveći dio objavljen u njegovim zrelim godinama kada je postao jedan od najčitanijih i najprevođenijih luzitanskih pisaca. Surađivao je kao književni kritičar časopisa "Seara Nova", bio član uredništva "Diario de Lisboa" kao i jedan od prvih članova Udruge portugalskih književnika. Od 1976. godine živi isključivo od literarnoga rada, isprva kao prevoditelj, a potom i kao autor.

Pisao je drame, kratke priče, romane, pjesme, libreta, dnevnike i putopise. Prvi roman "Manuel de pintura e caligrafia" ("Udžbenik slikarstva i krasopisa") objavio je 1977. Potom slijede "Viagem a Portugal" (1981) i "Levantado do chão" (1980). 1981. godine postiže svjetski uspjeh satiričkim romanom "Sjećanje na samostan" ("Memorial do Convento"). Taj uspjeh nastavlja romanima "Godina smrti Ricarda Reisa" (O Ano da Morte de Ricardo Reis" 1984) i "A Jakanda de Pedra" ("Kamena splav", 1986).

1991. godine izdaje svoj najkontroverzniji roman "Evanđelje po Isusu Kristu" ("O Evangelho Segundo Jesus Christo"), djelo na koje je žestoko reagirala Katolička crkva i njezini redovi u potugalskoj vladi zbog čega je Saramago, koji je dvadeset godina prije riskirao vlastiti život u portugalskoj revoluciji, zajedno sa svojojm ženom napustio Portugal i od tada živi na Kanarskim otocima u Španjolskoj.

Objavio je, između ostalog: romane "Hostoria do Cerco de Lisboa" ("Priča o opsadi Lisabona", 1989), "Ogled o sljepoći" ("Ensaio sobre a cegueira", 1996), "Todos Os Nomes", (1997), "El Amor Posible", (1998), "A Caverna", (2000), "O Homen Duplicado", (2002) i dr.

Godine 1991. godine dobio je Grande prémio APE za roman "Evanđelje po Isusu Kristu" i Premio Camões za cjelokupni književni rad. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1998. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.