Knjiga "Rat uronjen u traumu" progovorila je o svim dimenzijama traume, a najviše o njezinu razumijevanju. Profesionalce će potaknuti na samoprocjenu njihova rada, ali uz loš osjećaj da su uglavnom osamljeni u radu s traumatiziranima i žrtvama torture.

Kod nas gotovo uvijek nedostaje prisustvo političara (osim na svečanom otvaranju skupova). S njima nema dijaloga, a upravo oni odlučuju o bitnim segmentima u životu traumatiziranih ili žrtava torture. Slabo ili nikako poznaju traumu, dinamiku i rad traume. Nema boljeg trenutka za izlazak knjige nego što je prezentna situacija: profesionalci su umorni ili polusagorjeli, a slabo se uključuju nove snage jer ih i nema, političari su uglavnom izvan biti problema, disonantnih tonova koje određuje aktualni trenutak, traumatizirani su uglavnom zatvoreni u svoju traumu, u muku, ili iznenada provali nestrpljivost i agresija.

Zabrinjava spoznaja da se veći broj traumatiziranih i žrtava torture, tek sada javlja na liječenje, a sve protekle godine bili su zarobljeni od traume (Freud).

U tekstovima, više je autora progovorilo o vlastitim traumatskim iskustvima ili o torturi, što je svojevrsna poruka o mogućnosti oslobođenja i mogućnosti da se trauma nadraste i osigura kvalitetnija svakodnevnica. Biti oslobođen upućuje da je moguće nastaviti život s traumom koja nužno ne mora ostati inhibirajuća. Reinvesticija traumatskog energetskog potencijala korak je prema boljem funkcioniranju, odmak od destruktivnog ka kreativnom.

Sadržaji tekstova potiču nas da se odredimo prema pomoći traumatiziranim ljudima i žrtvama torture kod nas kao i prema pomoći u svijetu. U procjeni kvalitete pomoći, dakle struke, možemo biti zadovoljni, ali je upitno možemo li biti zadovoljni s prisutnom pomoći u svim regijama. Poseban problem je prevencija traume i torture za koju sada postoji određena mogućnost, ali najefikasniji dio vremena je iza nas propušten. Ne budemo li imali sluha za taj segment, kada se moramo suočiti s odgovornošću da traumatski paket ide iz ruke u ruku generacija, da je prevelika mogućnost da se ponovi već viđeno.

Svojim jednostavnim, ali ne pojednostavljenim stilom, knjiga "Rat uronjen u traumu" razumljiva je svakom čitatelju. Zanimljiva je profesionalcima koji se susreću s traumatiziranima ili žrtvama, bilo u administrativnom ili profesionalnom smislu, ali i svakom građaninu jer je spoznaja o temama koje se u knjizi prezentiraju dio prevencije. Nadasve je preporučljiva političarima kako bi podijelili iskustvo naših kolega koji su već dugo u inozemstvu uključeni u napore prevladavanja konflikata i ratnih posljedica s pozicija znanstvenih spoznaja. Potrebno ih je uputiti u odgovornost stvaranja političara i diplomata koji će moći uspostaviti vremensku distancu prema ranijim događajima, a to se postiže obrazovanjem na polju identiteta.

Knjiga je od iste važnosti za sve djelatnike u školstvu i predškolskim institucijama, jer su oni osim roditelja među prvima koji sudjeluju u stvaranju slike o događajima koji uz druge elemente procesom prerastaju u pozitivan identitet. Najmlađi i mladi trebaju pomoć da bi što realnije sagledali vlastito vrijeme i ulogu uz mogućnost otvaranja prema svijetu.

Na kraju treba reći da je rat još u nama, posljedice rata, traume i torture oko nas. Osim profesionalnog znanja potrebito je i stalno senzibiliziranje javnosti za taj problem, što ova knjiga i čini.

Silvija Vidošić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.