Kad su u Hrvatsku početkom 2002. godine počeli dolaziti prvi europski projekti iz područja društvenih znanosti, imala sam u nogama već nekoliko godina suradnje s Amerikancima na jednom velikom akademskom projektu. Slučaj je htio da je ono što sam radila s njima bilo od interesa za europski projekt na kojem sam počela surađivati. Našla sam se, u lokalnim okolnostima, usred institucionalnog procesa koji je moju neposrednu životnu i radnu okolinu povezivao s globalnim procesima, a zadatak mi je bio sve to analizirati.

Konačno interdisciplinaran zadatak: proces se nije dao objasniti bez razumijevanja "poticaja" kao makroekonomskog konstrukta, analiza se nije mogla provesti bez sociološkog formata i socioloških alata, studije slučaja i polustrukturiranih intervjua, a kontekst se nije mogao opisati bez sustavnih znanja svojstvenih humanističkim znanostima. Radilo se dakle o zadatku u kojem se moglo uživati, pa sam se njemu posvetila, koliko je to već bilo moguće u složenim okolnostima napredovanja u znanstvenim zvanjima koje su tada vladale u Hrvatskoj, s dužnom pažnjom.

Upravo taj tekst, koji je, dakle, bio dio europskog projektnog zadatka, pa je stoga napisan na engleskom, otvara ovu malu knjigu. Pisan kao studija slučaja interkontinentalne akademske suradnje, analizirao je u realnom vremenu složeni proces transfera suvremenih visokoškolskih praksi u zemlji u kojoj je netom završio rat i u kojoj je politički kontekst odgađanja integracijskih procesa počeo stvarati modernizacijske deficite. Kao i mnogi slični tekstovi iz Hrvatske, iz tog vremena, završio je u arhivama međunarodnog znanstvenog projekta od kojeg me je, uskoro, poslovna dinamika odvukla u posve drugom smjeru. U stručnom smislu radilo se zapravo o evaluaciji koja će, neočekivano, gotovo deset godina kasnije poslužiti kao dio službene dokumentacije evaluatorima federalnog američkog ureda za ocjenu uspješnosti američkih akademskih projekata.

Neposredno nakon završetka rada na spomenutom projektu počela sam prvi put aktivno tražiti za sebe znanstveni status koji su dotad već osvojili mnoge moje kolegice i kolege čija je specijalizacija bila dublje usađena u jedno polje. No, u Hrvatskoj je afirmacija "u dva polja" ispala gotovo nemoguća misija. Činilo se, naime, da sustav znanstvenog promoviranja ne može prepoznati vrijednost interdisciplinarnog obrazovanja koje sam u 20 godina školovanja kumulirala, iako je dotad već bilo posve izvjesno da broj autorskih radova u mojem slučaju ne predstavlja problem jednako kao što je bilo izvjesno da mi poslodavci rado potpisuju ugovor o radu.

To osobno iskustvo, ali i horizontalni analitički uvid koje sam imala, snažno su mi sugerirali da sustav koji me okružuje kasni u prepoznavanju i prihvaćanju kompetencija i temata koji su bili društveno relevantni izvan granica moje domovine. Zahvaljujući činjenici da je akademska autonomija Sveučilišta u Zagrebu ipak nadjačala kampanilistički obzor nekih njegovih sastavnica, zadržala sam status znanstvenice unatoč tome što se sustav izrazito trudio da me s tog popisa makne. S druge strane, suprotno intencijama sustava s kojim sam se borila, moj je istraživački rad napredovao. Toliko da mi je postalo jasno da sustav neće prepoznati suštinski problem koji stoji iza prosvjeda koji su 2007. počeli bivati vidljivi na Cvjetnom trgu.

U to sam vrijeme već bila dovoljno zrela da se angažiram. Onako kako sam jedino mogla. U kućnoj radinosti. Zanatom sociologa. S načelom koje mi je draga i vrlo cijenjena kolegica, posvećena ruralna sociologinja, utuvila u glavu kao temeljnu maksimu naše profesije: "za povijest ima vremena", napisala sam seriju tekstova koji su u realnom vremenu kontekstualizirali društveno relevantne teme za koje sam imala znanstvenu kompetenciju. Ti su tekstovi, objavljeni unatoč posvemašnjoj medijskoj blokadi glavnih dnevnih novina i nacionalnih tjednika u kulturnim glasilima, na slabo vidljivim portalima, s različitim političkim predznacima, središnji dio ove knjige. Svi ovdje okupljeni tekstovi nastali su u razdoblju od 2007. do 2011. godine, prateći društvenu dinamiku procesa koji je osporavao političkim elitama u Hrvatskoj raspolagati javnim prostorom kao da je njihov.

Knjiga završava tekstom iz 2012. koji predstavlja početak sistematiziranja problema o kojem sam pisala u tisku kao angažirani sociolog. Ali sistematizacija je dug posao. Kako bi se znalo da je u toku, šaljem javnosti na znanje ovu knjigu. Radi evidencije. I povijesti u kojoj sudjeluju i žene.

Dr. sc. Saša Poljanec Borić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.