Kako da pjevam o šekspirskim gajevima kad mi se noge sapliću o kosti mojih najdražih? Tako je nekako pjevao Milosz na ruševinama katedrale sv. Ivana u Varšavi i taj je stih bio neka vrsta lajtmotiva da se u divovskoj patnji ne smije ostati neutralan. Što je poezija koja ne spašava narode i ljude, pitao se Czeslaw, nalazeći opravdanja za ulazak sirove zbilje u stih. Stvarnost je ušla u moje tekstove u času...

Wei Hui danas ima 33 godine, živi između Šangaja i New Yorka, putuje svijetom predstavljajući svoje knjige, piše i dalje i u intervjuima pazi da ne kaže previše. Prepričava ono što joj se dogodilo, ali izbjegava politička određenja i naglašava da je ponosna što je kineska autorica. Iznimno je susretljiva, što je pokazala i na druženju s hrvatskom publikom, i svjesna da joj se pružila fantastična...

Pogled likova 'Metastaza' na svijet ne razlikuje se puno od onoga iz 'viših' društvenih slojeva, samo što im stil života omogućuje da sve to provedu i u praksi. Rečenice prepune mržnje i predrasuda koje izgovaraju neki od junaka čuo sam od puno obrazovanijih ljudi na visokim pozicijama LID: Roman je nastao kao reakcija na sve ono što se događa oko nas. U meni se nagomilala frustracija izazvana...

Kako je kod nas i dalje neizvjestan omjer između slastičarnica, zbog kojih nam grad više nalikuje na neko zabačeno ljetovalište nego na metropolu, te knjižara koje postoje i funkcioniraju u strogom centru, nadam se da će naša knjižara doprinijeti prevagi nekih pametnijih sadržaja... Računamo s time da će knjižara koju otvaramo, poput naših knjiga, stvoriti svoju publiku, ali i naslijediti one koji su...

Dok sam pisao malo sam s kim komunicirao, nisam imao niti neku potrebu za tim. Svijet romana kojeg sam stvarao bio mi je i više nego dovoljan da se osjetim ispunjenim i mirnim. A da budem i posve otvoren, ako to ikoga zanima: riba je bila na lešo ili brudet, vino je bilo cabernet sauvignon Cassillero del Diablo, glazba je bila od Arsena do Milesa Davisa i ranih riječkih punkera, mnogo toga šarenog, doista. I sam...

Vampiri postoje, kao vrlo rijetka psihička boljka koju psihijatrija unatrag petnaestak godina poznaje kao Renfieldov sindrom, dakle manična potreba za konzumacijom krvi, prvo vlastite, pa životinjske, pa ljudske. Neki autori govore i o psihičkim vampirima, koji nas svojim ponašanjem lišavaju životne energije. Mislim da se svi možemo složiti da smo se s takvim bar jednom susreli. Bojim se da je prošlo...