"Deja Vu" iskustvo je fenomen, koji je uobičajen, ali i neobjašnjiv od strane biologa, psihologa, neuroloških stručnjaka i fizičara. Događa se, a ne znamo zašto. Ne razumijemo još uvijek čemu ta čudna frekvencija mozga u kojoj nam se čini da smo ovdje već bili, već vidjeli, da poznajemo taj trenutak...  Ali, negdje, u utrobi znamo da je taj uočen pattern trenutka – važan.

Kao što je važna i ova knjiga, sakupljena memorija jednog vremena i jednog trenutka pop-kulture. Za nas koji smo doživjeli dijelove te pop-kulture, ova knjiga predstavlja tu divnu fatamorganu u kojoj vjerujemo da smo povezani, polinkani s vlastitom prošlošću, na mjestima sa samima sobom. Povjerovat ćemo u laž kontinuiteta kojeg nikad nije bilo, ruku na srce. Ovdje je kontinuitet prokleti incident, u našoj kulturi kad gledate ovakvu knjigu, znajte da je to briga jednog čovjeka – autora i jednog urednika, dvojice kulturnih apatrida koji to rade iz ljubavi, ne matematike.

Priča Igora Kordeja, ove knjige, ali zapravo i hrvatskog modernog stripa počinje u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, kroz koju je prošao takav broj domaćih stripaša da bi pod hitno trebalo provjeriti kakve to vode prolaze ispod zgrade ŠPU-a i koje su ih to stripovske vile blagoslovile!? Tu se družilo, crtalo, "naučilo hvatati krivine" kao što kaže Dario Kukić, tu je začet i Novi kvadrat, tu su se upoznali Biuković, Sudžuka i ostali naši "amerikanci"...

Ova knjiga tako sadrži Kordejeve stripove iz ŠPU-a, kad se storytelling tek učio, a crta pronalazila svoj put kao rijeka što si radi korito. A da bi crta našla svoj put, trebala je papir kojeg će "rezati". I tu dolazimo do "Poleta", kultne omladinske novine o kojoj je ispričano toliko mitomanskih i nevažnih anegdota da se previđa jedna vrlo bitna stvar, a na koju upozorava – Pero Kvesić.

Ipak, centralno mjesto ove knjige pripada vezi stripova Igora Kordeja i glazbe. Prvi spoj stripa i glazbe dogodio se sa grupom "Nepočin" koja je potekla iz grupe "Drugi način" (za koje je Kordej radio logo), za koju je napravljen strip po pjesmi "Svijet po kojem gazim" koji je funkcionirao uz omot ploče. U ovoj knjizi naći ćemo i kultne "Jeste li vidjeli djevojčice" po scenariju Mirka Ilića, a po pjesmi Buldožera, zatim i sve "glazbene" stripove objavljene u Džuboksu. 

Vidjeti sve Džuboks stripove ovako na gomili, jedan do drugoga, učinio mi je moment "deja vu" zadovoljstva. Prisjetio sam se onog vlažnog podruma, onih koncerata i utakmica...  Ponovno sam si pustio pjesmu "Mirno spavaj" od Riblje Čorbe. Pjesma s prvog albuma, i to nevjerojatno dobra pjesma s prvog albuma, jednog odličnog benda čiji se gazda naknadno izgubio u bespućima dnevne politike. Što je, na kraju, nevažno, dobre pjesme lako preživljavaju vlastite autore, ma kakvi bili. I zato valja ove stripove čitati i slušati te pjesme po kojima su napravljeni. Nikad nisam vidio tako jednostavan, a ubitačan eksperiment u kojem je u tako specifičnom spoju medija otkriveno tako puno.

Želite namirisati drugu polovicu sedamdesetih i prvu polovinu osamdesetih?
Pročitajte Kordejeve stripove iz Džuboksa, dok slušate njihove pjesme.

U kombinaciji tih pjesama Idola, Šarlo Akrobate, Električnog Orgazma, Riblje Čorbe, Korni Grupe, Nepočina i Kordejevog storytellinga dogodila se prava mala alkemija gdje je netko pretvorio olovo u zlato. "Maljčike" bih mogao gledati do sudnjeg dana i jednako se razgaliti, pa poslije smijati sam sebi. "Krokodili dolaze" me podsjećaju koliko je Električni Orgazam na početku bio hermetičan i drukčiji od onog što ljudi o njima sad misle. U stripu "Ona se budi" se točno može vidjeti kakva će biti Kordejeva karijera. Naravno, gledano iz današnjeg vremena, lako je biti pametan. Ali prezentirati tako dobru pjesmu, u potpuno autorskom filmu mogu samo najbolji u pričanju. I zato se vidi da će Kordej jednog dana biti najbolji naš crtač svih vremena – jer je shvatio da je strip – priča.

Sjajan je potez uvrštavanje i "Big Nema" parodije na Mc Cayevo remek-djelo, premijerno u koloru, koji izgleda kao nekakav maturski rad, nekakvo polaganje ispita, barem se meni tako prikazuje. Nakon ovoga, Kordej je spreman postati prvi zaposleni strip-crtač u Jugoslaviji, dogodit će se "Vam" i priča o najboljem će se nastaviti. U nekim drugim knjigama i albumima stripova.

Ova knjiga je početak divlje crte, nikad ukroćene, početak sjajnog kadra kojeg je Kordej tako dobro znao "zakucati" baveći se ilustracijom, početak storytellinga kojem će se pokloniti svijet stripa i Kordeja uvrstiti u A-razred strip umjetnika.

Ova knjiga je uspomena na jedno vrijeme u kojem se prikazao kontinuitet, a taj kontinuitet se održao u Kordejevom – radu. Ovdje ne govorimo o radoholičarstvu, ja ovdje govorim, i vidio sam na svoje oči, o teškom radu, o šljaki, neprekidnom deranju guzice i papira, o potrošnji tuša, "dok se cesta ne oguli". Taj Kordejev rad je poput borbe za život, ali i prožet je takvom strasti da je već sad jasno da je Igor Kordej naš najveći stripaš kojeg smo ikada imali.


Vladimir Šagadin (sažetak pogovora)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.