Što se o socijalizmu kao poželjnom društvenom uređenju mislilo i pisalo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj? Dokle se dospjelo s provođenjem zamisli o hrvatskom socijalizmu? U NDH se, naime, naveliko razmišljalo i pisalo o osnovama društvenog uređenja i došlo se do zaključka da je socijalizam hrvatskog tipa za Hrvatsku najbolji i najprimjereniji model.

O tome se u ovoj knjizi objavljuje 26 tekstova iz pera 13 znanstvenika, eksperata, publicista, novinara i političara iz doba NDH, u rasponu od Zimmermannove studije o Platonovoj "Državi", preko Ciliginih memoarskih zapisa o sovjetskoj Rusiji i rasprava Čedomila Veljačića o francuskoj sociološkoj školi, do razmišljanja Kus Nikolajeva o intelektualcima, komunizmu i narodu i razmatranja glavnog sindikalista (savezničara) u NDH Aleksandera Seitza o hrvatskom socijalizmu.

Knjiga uz ostalo donosi i „otkriće“ da pojmovi kao što su rad i radnik ne samo da nikome u NDH nisu smetali, nego da su se, dapače, često upotrebljavali, a da se međunarodni praznik rada, 1. svibnja, slavio kao veliki državni blagdan. A također će biti iznenađeni i nekadašnji teoretičari jugoslavenskog samoupravljanja kad vide da su osnove samoupravnog socijalizma sa sustavom samoupravnih interesnih zajednica, SIZ-ova, razrađene već u NDH.

U raspravama i člancima iz ove knjige mnogo se govori o pojmovima iz teorije i prakse socijalizma, kao što su narod, radnik, zajednica, socijalizam, država, predaja, sreća, blagostanje, pravednost, daleko više nego u današnjoj literaturi, knjigama i časopisima, pa i onda kad je riječ o literaturi koju kreira današnja ljevica, od velikih stranaka na vlasti do malih, borbenih i uglavnom neučinkovitih ljevičarskih strančica, pokreta i udruga na rubu javnog političkog života.

Razumljivo, tvrdnja da se o državi, socijalizmu i budućem društvenom uređenju Hrvatske više javno razgovaralo u NDH nego u današnjoj Hrvatskoj, nekome se može učiniti pretjeranom. No, kad se u obzir uzme građa što je donosi ova knjiga, kao i činjenica da je to tek dio publicističkih, stručnih i znanstvenih priloga objavljenih o socijalističkoj tematici u NDH, tvrdnja dobiva puno opravdanje. Naime, zazor kakav kod nas danas postoji od svake problematizacije socijalizma kao društvenog poretka – u NDH je bio nepoznat.

„Kako u povijesti, svagda i svugdje“, kaže u svom predgovoru priređivač knjige Nikica Mihaljević, „stvari nikada nisu crno-bijele, tako nisu bile ni u NDH. Bilo je ljudi (i izvan revolucionarnog komunističkog pokreta i lijevoga krila Hrvatske seljačke stranke) koji se nisu slagali sa stanjem u državi i zločinima..., ali su se nadali da će prestankom rata biti moguće reformirati i državu i društvo u svjetlu spominjanih ideala (o socijalno pravednom društvu). Nema nikakvog razloga da se mi današnji, a bilo bi dobro da smo to mogli i ranije, ne upoznamo s takvim nastojanjima i zamislima. Tako ćemo se upoznati s istinskom zbiljom u NDH, bez jednostranih diskvalifikatorskih pretjerivanja i još gorih jednostranih glorificiranja. Tako ćemo bolje razumjeti i zbivanja nakon svibnja 1945., ali i svibnja 1990.“

Ključni teoretičari ideja i načela revolucioniranja društvenih odnosa u NDH bili su Mirko Kus-Nikolajev (1896-1961), Ante Ciliga (1898-1992) i Milivoj Magdić (1900-1948), sve odreda bivši ljevičari, tj. komunisti, te glavni sindikalist NDH Aleksander Seitz (1912-1981), čovjek od osobitog Pavelićeva povjerenja.

Nacionalnu i socijalnu revoluciju oni shvaćaju kao dvije etape u izgradnju države i društva u NDH, koje se međusobno dopunjuju. Osnovno u 'društvovnoj revoluciji' bilo je odbacivanje liberalno-demokratske, s jedne strane, te marksističko-boljševičke ideje, prakse i njima pripadajućih država, s druge strane... Sažeto rečeno, između liberalizma i komunizma hrvatski intelektualci, ne samo komunističke, nego dobrim dijelom i demokršćanske provenijencije, zalažu se za poredak koji imenuju kao hrvatski socijalizam.

Nakana ove knjige nije u tome da se NDH prikaže boljom, nego da slika o njoj bude točnija.


* knjigu je priređivač Mikica Mihaljević (r. 1949. u Vukovaru, publicist, istraživač hrvatske emigranstske periodike i novinstva, specijalist za hrvatsku političku povijest XX. st.) sastavio prema svim stručnim uzusima, na osnovi vlastitog istraživanja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Državnom arhivu u Zagrebu i može se smatrati pouzdanim izvorom za dalja istraživanja.

(iz nakladničke bilješke o knjizi)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.