Povjesničar Dragutin Pavličević u knjizi "Povijest jednog povjesničara: Doživljaji iz borbe protiv klasnog neprijatelja u Zagrebu od 1947. do 1952." pozabavio se vlastitim doživljajima iz mladih, davnih dana i uspomenama na njih. Opremljen historiografskim alatom i razvijenom vještinom pripovijedanja, vratio se u dane kad se, nakon završene niže gimnazije u Požegi, u jesen 1947., u jeku uspostave (eufemistički zvane „obnova i izgradnja“) nove komunističke vlasti, našao u Zagrebu, u Saveznoj srednjoj tehničkoj školi (SSTŠ) i njezinom internatu u Klaićevoj ulici.

U nizu povezanih memoarskih priča, organiziranih u šest poglavlja, autor je opisao događaje u kojima je sudjelovao ili o kojima su mu pričali školski drugovi, one naoko male iz svoje škole, ali i one naoko velike iz života društva koje se silom preobražavalo. No, Pavličevićeva pripovjedna struktura, premda zasnovana na zbiljskom događaju, ima i začudnu dimenziju. Nju autor pretežno gradi na socijalnoj pozadini, tj. na suprotstavljanju starih građanskih vrijednosti, navika, običaja, s novim, revolucionarnim metodama totalne društvene kontrole i represije.

Pavličevićevi su autorski aduti jednostavnost u pripovijedanju, upućenost u društvenu i političku pozadinu zbivanja, sposobnost kretanja u vremenu i prostoru, kritičnost i blaga narav koja ne želi suditi, nego se našaliti (pa stoga i „borbu protiv klasnog neprijatelja“ iz naslova knjige ne treba uvijek shvaćati predoslovno). K tome, on ne piše kao da se od vremena kojeg se sjeća s protagonistima nije ništa dogodilo. Dapače, u priče iz doba namještenih suđenja klasnim neprijateljima, Informbiroa, progona i zatiranja neistomišljenika, posebice onih iz vlastitih redova, on spretno upleće kasnije događaje i sudbine. Što je s njima bilo poslije? – jest pitanje na koje Pavličević svome čitatelju ne ostaje dužan odgovora.

Dragutin Pavličević je rođen 15. siječnja 1932. u Luci Krmpotskoj kraj Novog Vinodolskog. Odrastao je u Pleternici u kojoj je pohađao osnovnu školu, a maturirao je u Saveznoj srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu i Požeškoj gimnaziji. Studirao je povijest i hrvatski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, zatim završio studij povijesti u Beogradu. Magistrirao je 1970. i doktorirao 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1964. radio je kao nastavnik i ravnatelj Osnovne škole u Pleternici, do 1970. bio je profesor Pedagoške akademije i ravnatelj Gimnazije u Petrinji, a od 1970. do 1976. djelovao je kao urednik za povijest u zagrebačkoj Školskoj knjizi.

Jedan je od osnivača Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (godine 1971.), na kojem je od 1976. do 1997. radio kao znanstveni suradnik i savjetnik. Od 1997. radio je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, kojemu je bio i jedan od osnivača, a sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskih studija, na kojima je predavao hrvatsku povijest XVIII. i XIX. st.

Neke od Pavličevićevih knjiga: "Na vratima Požeške doline" (1961); "Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj" (1980); "Hrvatske kućne zadruge, knjiga 1" (1989, 2010); "Moravski Hrvati" (1994); "Povijest Hrvatske" (1994, 2000, 2002, 2007); "Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Harcegovine" (2000); "Hrvati i istočno pitanje" (2007), "Hrvatske kućne / obiteljske zadruge, knjiga 2" (2010). Napisao je autobiografsku knjigu "Iz ambara sjećanja i divana" (2007) i zbirku priča i putopisa "Sto lovačkih priča i zanimljivosti" (2015).

Za knjigu "Hrvatske kućne zadruge 1" dobio je prvu nacionalnu nagradu za znanost Bartol Kašić; za djelatnost u prosvjeti i struci Nagardu Ivan Filipović, a za monografiju "Povijest Hrvatske" u izdanju Naklade Pavičić Državnu nagradu za znanost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.