Knjiga Dubravke Oraić Tolić "Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi" nova je provjera i razlistavanje fenomena citiranja na kojemu počiva tradicionalna zapadna kultura, ali i suvremeno digitalno doba.

Autorica kultne knjige "Teorija citatnosti" (GZH, 1990.) Dubravka Oraić Tolić ovom se knjigom još jednom vraća pojmu koji je uvela u znanost o književnosti. U doba kada je nastala "Teorija citatnosti" nije još bilo digitalne kulture koja na čudesan način potvrđuje pojam i teoriju, pa je autorica nastavila svoja istraživanja i provjeravanja fenomena citiranja na različitim područjima sve do likovnih umjetnosti i interneta. U novoj knjizi autorica se osvrće na Zagrebačku književnoznanstvenu školu u kojoj je pojam nastao, prati povijest pojma intertekstualnosti od Bahtina preko Kristeve do Barthesa i Genettea, daje prostranu tipologiju citata od književnih citata u užemu smislu do citiranja života (faktocitati) u najširemu smislu, promatra citatnost iz univerzalne i povijesne vizure te na različitim primjerima osvjetljuje pretpostavke, univerzalne oblike i povijesne pojave fenomena citiranja. Posebna su poglavlja posvećena citatnosti u avangardi (Pound, Eliot, Mandel’štam, Ujević) i postmoderni (Bitov, Eco, Jasna Horvat).

Najveću novost u knjizi čini primjena teorije citatnosti na području likovnih umjetnosti te kulturi u cjelini. Tako široko shvaćen pojam citatnosti omogućio je autorici da dođe do nove definicije likovnoga kolaža i srodnih umjetničkih praksa kao transmedijskih oblika faktocitatnosti, da nastanak povijesne avangarde protumači iz vizure likovnih umjetnosti i kolaža te da otkrije posebnu ulogu citatnosti u kolažnosti postmoderne i virtualne kulture.

Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Rođena je 1943. u Slavonskom Brodu. Filozofiju i ruski jezik s književnošću  studirala je u Zagrebu (1962–1966) i Beču (1967–1969). Magistrirala je tezom o pejzažu u djelu A. G. Matoša, a  doktorirala tezom o citatnosti u književnosti i kulturi. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujuća profesorica na sveučilištima u Münchenu (1992) i Göttingenu (2007), i sudjelovala na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Amsterdam, Bad Urach, Berlin, Bremen, Budimpešta, Heidelberg, Jena, Moskva, Pečuh, Sankt Peterburg, Rovereto, Tallinn, Veszprém).

Uređivala je s I. Frangešom biblioteke „Kritički portreti hrvatskih slavista“ i „Enciklopedija hrvatske književnosti“, a s K. Nemecom i V. Žmegačem biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uredila je niz zbornika s Ernõom Kulcsárom Szabóm sa sveučilišta iz Budimpešte, surađivala na projektu Aleksandra Flakera „Pojmovnik ruske avangarde“ i „Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća“ te objavila stotinjak znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima. Pokrenula je projekt i uredila dokumentarnu monografiju na hrvatskome i engleskome jeziku „Hrvatsko ratno pismo 1991/92//Croatian War Writing 1991/92“. Osim znanstvenim radom bavi se pisanjem poezije i eseja te prevođenjem s ruskoga jezika (Petrograd Andreja Beloga, trilogija Valentina Kataeva Trava zaborava, poeme Velimira Hlebnikova Gul-mulina truba, Zangezi). Članica je uredništva časopisa Matice hrvatske Hrvatska revija.

Za svoj rad nagrađena je s više nagrada: Vjesnikova nagrada za knjigu Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture 2006., Povelja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 2012. godinu, nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2012. za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti za knjigu "Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente", Državna nagrada za znanost za životno djelo 2012. te nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo 2016. Profesorica je emerita i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Odabrana djela (na hrvatskom jeziku): "Oči bez domovine" (1969.), "Pejzaž u djelu A. G. Matoša" (1980.), "Urlik Amerike" (1981.), "Teorija citatnosti" (1990.), "Palindromska apokalipsa" (1993.), "Književnost i sudbina" (1995.), "Paradigme 20. stoljeća" (1996.), "Dvadeseto stoljeće u retrovizoru" (2000.), "Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture" (2005.), "Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente" (2011.), "Čitanja Matoša" (2013.), "Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji" (2016.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.