Filozofijsko-pravna sintagma politička teologija, pomalo zbunjujuća, jer se teologijsko i političko međusobno ne podnose, budući da ondje gdje vladaju teologijski argumenti ne vrijede politički i obrnuto, nije religijska kategorija, nego izražava jedan ateistički nazor, ali ipak znači da svaki politički poredak, pa čak i onaj koji bi se nastojao utemeljiti u pravnim (zakonskim) okvirima očuvanja demokratske jednakosti, nužno završava u teologijskome momentu koji mu prethodi. O čemu je tu riječ upravo govori slavna Schmittova “Politička teologija”, djelo filozofsko-političkog realizma koje je rijetko koga ostavilo ravnodušnim. To je prema mnogima njegovo najznačajnije djelo i to iz razloga što se kroz njega prelamaju njegova četiri temeljna operativna pojma – političko, s pripadnim odnosom prijatelj-neprijatelj, decizionizam, suverenost i iznimno (izvanredno) stanje.

U ovom izdanju nalaze se obje Schmittove “Političke teologije”: prva, objavljena 1922. i druga iz 1970. godine, posljednju knjigu koju je Schmitt uopće napisao. Iako je među njima pola stoljeća jaza, pokazuje se kako je potkraj života Schmitt samo potvrdio svoje stavove, odnosno kako je i nakon burnih događaja koji stoje među dvama djelima ostao vjeran "istinitosti" političke teologije.

Schmittovi se politički nazori, izraženi u objema političkim teologijama, o povratku političkoga afirmacijom voljne odluke umjesto vladavine impersonalne norme, kritike prevelikog pluralizma koji je nesposoban za političko odlučivanje te formulacijom suverenosti kao granične situacije koja ne izrasta na pravnome normativizmu nego na političkom decizionizmu, htjeli ili ne htjeli, neprestano reafirmiraju. Bez obzira na to koliko pristaša ili kritičara izazvala njegova politička teologija, ostaje nam u naslijeđe politički realizam pred kojim ne bismo smjeli žmiriti. Realizam koji nas upozorava kako se suverenost uspostavlja kao moć, a ne kao vlast, te da je tako sigurnost građana tim više izložena kušnji čim više polažemo nade u sigurnost i izvjesnost normativnoga pravnog poretka koji – povijest je suprotno pokazala –  jer ne može odlučivati, ne može ni spriječiti sukobe. Politički je to realizam koji nas obvezuje na pokušaj sprečavanja sukoba prije svakog formuliranja normativnog poretka.

Recenzenti: Luka Burazin / Nenad Malović

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.