"Muha u ateljeu Ivana Kožarića" druga je u nizu slikovnica kojima Mala zvona dječjoj publici pokušavaju približiti rad vrhunskih hrvatskih likovnih stvaratelja.

Jednog ljetnog dana mala muha ulijeće u atelje u kojem su, međutim, svi eksponati zamotani. Postepeno će oni ipak početi izranjati iz svojih omota i otkrivati se radoznalim očima Muhice: tu su stabla, mali automobili, sunca, plast sijena, razne glave – i svatko će reći ponešto o sebi.

Naravno, svi su oni djela Ivana Kožarića te će Muhici (koja je i sama Kožarićeva izmišljotina) kratkim replikama skicirati život velikog umjetnika i načine na koje se stvarnost oko njega neprekidno preobražavala u umjetnost. Čak je i okvirna situacija iz koje se gradi ova fantastična pripovijetka – zamotani atelje – preuzeta iz stvarnog života Kožarićevog opusa. Tako Sanja Lovrenčić i Dominik Vuković, pretvarajući stvarni prostor ateljea u izmaštani prostor slikovnice, nastavljaju igru umjetničkih preobrazbi koja je Kožariću bila toliko mila i koja u konačnici uvijek znači slobodu.

Na zadnjim stranicama čitatelj će pronaći djeci prilagođenu biografiju Ivana Kožarića te fotografije djela na koja je Muhica naišla u svojoj muzejskoj pustolovini.

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još sedam pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, danski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište", "U potrazi za Ivanom" (nagrada "Gjalski" 2007), "Martinove strune / Martins Seiten" (Literaturpreiss SMSK 2008.), "Ardura" (2012), "Vješanje kradljivaca ovaca", roman (2015) i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" (2018). Autorica je fantastične trilogije "Zmije Nikonimora" te dviju zbirki autobiografskih zapisa: "Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih" (2017.) i "Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti" (2020.)

Napisala je nekoliko knjiga namijenjenih djeci; za zbirku priča "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila je nagradu "Grigor Vitez".

U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Triput je sudjelovala u radu međunarodnog žirija festivala Prix Europa u Berlinu. Kao suradnica III. programa Hrvatskog radija izabrala, prevela i priredila niz tekstova s područja svjetske književnosti.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.