Neki su mi rekli da pišem za internet-generaciju jer knjiga ne traži previše strpljenja - ima niz kratkih dijelova pa možeš brzo nešto dovršiti, odmoriti, možeš je čitati u javnom prijevozu i nije problem ako te netko ili nešto prekine. S druge strane, poznato je da na tržištu mnogo bolje prolaze romani nego kratke priče. Možda onda ovo zbilja jest fragmentarni roman i možda je to objašnjenje.

Izolacija nije otpor. Izolacija je izbjegavanje otpora. Gotovo eskapizam. Ključno pitanje je to zašto je svijet takav da se moramo odupirati, buniti, otkud toliko nepravde, prije svega, kako smo stvarajući sustav uspjeli stvoriti korumpiranu zvijer koja poput nekog algoritma sama sebe hrani i živi neovisno o nama?