Mannovo je djelo utoliko interesantnije jer pokazuje dvostrukost, upitnost morala, žalobnu uskogrudnost motiva i kod takozvanih 'intelektualaca i umjetnika', mislećeg sloja društva, koji nerijetko, u složenosti društvenih slika, figuriraju kao javni pojam za kritičnost i neovisnost pogleda, predstavljajući slavljene i časne uzdanice koje njihova nepotkupljivost čini nositeljima visokih uzusa.

Roman Tine Harnesk govori o 'teškim' temama, ali on progovara i o mogućnosti nadilaženja i liječenja trauma. A to uvelike uspijeva zahvaljujući iznimno vještom pripovijedanju, obilježeno poetskim slikama i sveprožimajućem humoru. Osobita je vrijednost ovog romana uspjelo kombiniranje tradicionalnih žanrova bajke i legende sa suvremeno shvaćenim romanom potrage i krimićem.

Dunja Matić esejističkim plugom kroji široku semantičku brazdu čije kritičnosti, dakle, ne ostaju pošteđeni ni 'njeni', ni 'njihovi'. Osim što je riječ o sjajnom informativno-ispovjednom kolažu, knjiga eseja Previše truda k tome je i zbirka pomno poliranih tekstova iznimne publicističke, na mjestima i literarne kvalitete. Uzmemo li u obzir sveobuhvatnu vrijednost ponuđenog naslova, ovaj ćemo trenutak...

Usporedimo li 'postulate' iznesene u završnom, desetak godina starom 'Prijedlogu za ukinuće hrvatske književnosti', lako ćemo primijetiti da je praksa na koju je Pavličić tada ironijom upozorio znatno uznapredovala. Do te mjere da broj lajkova ili objava na čijoj Facebook stranici pojedini autorice i autori u svojim biografijama ističu kao referencu. Da ne govorimo o tragikomičnom udjelu 'višestruko...

'Smatrao sam da povijesni akteri koje sam pratio zaslužuju biti 'junaci' svoje priče i svojeg doba, a ne kasnije povijesti ili života koje u svojoj mladosti možda nisu ni željeli ni priželjkivali. Ako mora postojati neka lekcija da bi priča bila vrijedna čitanja, onda neka to bude upravo ona o odbacivanju predodređenih povijesnih linearnosti, unaprijed zacrtanih teleologija i tiranije izvjesnosti.' (N. T.)