Kratki roman Irene Lukšić "Berlin – Pariz" svojevrsna je interpretacija, nadogradnja i intertekstualni eksperiment na materijalu manje poznate pripovijetke "Slučajnost" Vladimira Nabokova. Autorica je otuda "posudila" dva ključna lika, muža i ženu, Ruse, koje je razdvojila Oktobarska revolucija, ali su oni negdje duboko u sebi vjerovali da će se ponovno sresti, što se i ostvari – u vlaku Berlin – Pariz.

Irina "vrti" u glavi svoj posljednji film, stvarni i metaforički, godine kad je emigrirala iz domovine i našla se u Hrvatskoj, a Vladimir, pisac, odlučuje se ubiti i prekinuti mučni život emigranta u Berlinu i zauvijek podvući crtu pod nesretnu ljubav. Ukratko, likovi prototipove imaju u međuratnoj zbilji i čitatelj može prepoznati spisateljicu Irinu Kuninu Aleksander, književnike Vladimira Nabokova i Miroslava Krležu, pjesnikinju Marinu Cvetajevu, glumicu Marlene Dietrich, ruske špijune, varalice i druge atraktivne pojave tadašnje europske intelektualne scene.

Potraga za kontekstom i njemu pripadajućim tekstom u fokusu je tih intrigantnih i osebujnih putnika koji i fizički putuju da bi spoznali Drugoga i o njemu obavijestili čitatelje. Traumatizirani su oni dvjema stvarima, ratom i ljubavlju. Taj je erotičko-tanatički moment nekako isplivao kao lajtmotiv i u njihovim biografijama.

Premda "zatvorena" u brzi vlak Berlin – Pariz, priča o sudbinama ljudi koji žele više od života napeta je i puna kulturoloških, političkih i zemljopisnih referenci koje se pred čitateljevim očima (i maštom) šire u golemu epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća. Tekst je gust, slikovit i stiliziran u skladu s obrascima tada aktualnih modernističkih poetika.

Za razliku od suvremenih hrvatskih putopisaca čiji se identitet oblikuje putovanjem, Irena Lukšić na put je poslala svoje omiljene književnike ne bi li sebi i čitateljima osim događaja ponudila i doživljaj kao odraz neposrednog odnosa prema životu i individualno proživljenom iskustvu.

Irena Lukšić rođena je 10. ožujka 1953. godine u Dugoj Resi, gdje je i umrla 11. ožujka 2019. Diplomirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog. Proza joj je prevođena na engleski, makedonski, njemački, slovenski i turski jezik. Zastupljena u antologijama.

Uređivala je Biblioteke Književna smotra i Na tragu klasika, bila članica redakcija nekoliko domaćih i stranih časopisa, suradnica više međunarodnih znanstvenih projekata. Bila je suradnica američke Encyclopedia of World Literature in the 20th Century i Dictionary of Literary Biography, te najvažnijih domaćih enciklopedijskih izdanja.

Povremeno nastupala kao gostujući profesor u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na četrdesetak međunarodnih znanstvenih simpozija. U domaćim i stranim stručnim publikacijama objavila je tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj književnosti. Više puta studijski boravila u Rusiji.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.