Roman “Nebeski biciklisti” Irene Lukšić zamišljen je kao prvi dio buduće trilogije o 60-im godinama prošloga stoljeća. Vremenska okosnica djela je 1967. godina, koja emitira duh sretne socijalističke zemlje, njenu politiku, zabavu, književnost i začetke tipično zapadnjačkog potrošačkog mentaliteta.

Autorica je glavninu radnje smjestila na šire područje Karlovca, ali ne zbog "učinka autobiografičnosti", nego zbog činjenice što je to područje desetljećima pa i stoljećima bilo susretište različitih kultura i civilizacija, koje su ponekad, kao u okviru SFRJ, uspješno koegzistirale. U tom industrijskom bazenu doseljenici iz Češke, Slovenije, Mađarske i Njemačke nositelji su znanja i vještina koje su domaćem stanovništvu otvarale "prozor u Europu".

Glavni lik je Tea, koja zajedno sa svojim prijateljima iz dvorišta pokušava ostvariti ideju o komercijalnom iskorištavanju ljepota rijeke Mrežnice, ali se već prvoga dana društvo raspada: razmažene sestre Horvatinović, čiji je otac stolnoteniski trener na privremenom radu u inozemstvu, nenajavljeno otputuju na ljetovanje u Split, Natalija, najbolja prijateljica, počinje "loviti dečke" i razmišljati o udaji, Robertova pak mama počini kazneno djelo, Mirna nosi sjećanje na neugodne susrete s obiteljskim prijateljem pedofilom itd. Tu je i egzaltirana Ljiljana, gimnazijalka koja pokušava uhvatiti lokalnu radijsku zvijezdu.

Tea shvaća da se u tom "općem raspadu sistema" događa nešto čudno, ali ne prepoznaje da je riječ o prijelazu iz djetinjstva u mladost, o odrastanju. Istodobno i odrasli u tom svijetu imaju neke iracionalne probleme…

Priču o ljetu 1967. prati nekoliko naracijskih tokova o tipičnim obiteljima iz vremena socijalizma te mnoštvo isječaka iz novina, radijskih i televizijskih emisija koji zaokružuju duh jednog zanimljivog doba. Osim fiktivnih likova – u pripovjedno su tkivo upletene i stvarne osobe: Stanko Lasić i njegov otac Franjo, Nikica Petrak i njegov djed doktor Longhino, utemeljitelj Pamučne industrije Josef Jerusalem, Arsen Dedić, The Shadows, Delfini, Grupa 220, pisci, političari itd.

Roman “Nebeski biciklisti” autobiografija je ponajprije "zlatnog doba" naše novije povijesti, doba kad smo u zajednici jugoslavenskih država "vježbali Europu". Naslov dolazi kao metafora i dio je sanjarenja o "sjajnoj budućnosti" jedne od junakinja romana. Na kraju ovog spleta priča o neobičnim sudbinama, sretnoj multikulturalnosti i izuzetnoj ljudskoj toplini čitatelj stječe dojam da sve može početi ispočetka kao u "najboljem od mogućih svjetova", međutim, ponuđeni kraj teksta intrigantna je slutnja nekog drugog životnoga tijeka, nastavka "zlatnih šezdesetih".

Irena Lukšić rođena je 10. ožujka 1953. godine u Dugoj Resi, gdje je i umrla 11. ožujka 2019. Diplomirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog. Proza joj je prevođena na engleski, makedonski, njemački, slovenski i turski jezik. Zastupljena u antologijama.

Uređivala je Biblioteke Književna smotra i Na tragu klasika, bila članica redakcija nekoliko domaćih i stranih časopisa, suradnica više međunarodnih znanstvenih projekata. Bila je suradnica američke Encyclopedia of World Literature in the 20th Century i Dictionary of Literary Biography, te najvažnijih domaćih enciklopedijskih izdanja.

Povremeno nastupala kao gostujući profesor u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na četrdesetak međunarodnih znanstvenih simpozija. U domaćim i stranim stručnim publikacijama objavila je tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj književnosti. Više puta studijski boravila u Rusiji.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.