Četvrto, dopunjeno izdanje knjige koju je autor prvotno objavio još 1994. godine. Knjiga donosi pregled povijesti Hrvata i hrvatske države od najstarijeg spomena hrvatskog imena i doseljenja Hrvata na Jadran do 21. st., i važan je izvor podataka o događajima, zbivanjima, procesima, ličnostima u 14-stoljetnoj povijesti ne samo Hrvatske, nego i hrvatskog prostora, hrvatskog društva i uopće Hrvata kao naroda u zemlji i izvan nje.

"Prvo izdanje pojavilo se u skromnom, broširanom uvezu na oko 400 stranica, drugo je bilo prošireno za novih dvjestotinjak stranica, na boljem papiru i u tvrdom uvezu. U prvom je izdanju sintetički obrađeno razdoblje do početka Drugoga svjetskog rata, a ostala građa kronološki. U drugom je sintetički pregled došao do 1989., a preostali su događaji prikazani u događajnici (kronologiji). U trećem su dodani podaci o bitnim zbivanja do 2000., a u oba su uvrštene povijesne karte i ilustracije u boji.

Prema tome, u ovoj su Povijesti prvi put pregledno obrađena sva hrvatska stoljeća i razdoblja, uključujući i doba Drugog svjetskog rata (i NDH i partizanski pokret) te druge, socijalističke Jugoslavije, koju sam nastojao prikazati kritički i bez veličanja, što u našoj historiografiji nije bio običaj.

U ovom, četvrtom izdanju, dodani su podaci o najvažnijim događajima od 2000. do konca 2006., dopunjen je ilustrativni materijal i popis literature, pa se može reći da je prikazana prošlost sve do naših dana."

(D. Pavličević)


Pavličevićeva "Povijest Hrvatske" bogato je ilustrirana, a da bi bila preglednija i privlačnija pridodani su joj nizovi povijesnih karata u boji, slike starih hrvatskih grbova te imensko i, što je u sličnim knjigama velika rijetkost, potpuno zemljopisno kazalo.

Knjiga je prevedena na poljski jezik, a pripremaju se i njezina izdanja na ruskom i ukrajinskom jeziku. Autor Pavličević nagrađen je najprestižnijim državnim nagradama za znanost.

Dragutin Pavličević je rođen 15. siječnja 1932. u Luci Krmpotskoj kraj Novog Vinodolskog. Odrastao je u Pleternici u kojoj je pohađao osnovnu školu, a maturirao je u Saveznoj srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu i Požeškoj gimnaziji. Studirao je povijest i hrvatski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, zatim završio studij povijesti u Beogradu. Magistrirao je 1970. i doktorirao 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1964. radio je kao nastavnik i ravnatelj Osnovne škole u Pleternici, do 1970. bio je profesor Pedagoške akademije i ravnatelj Gimnazije u Petrinji, a od 1970. do 1976. djelovao je kao urednik za povijest u zagrebačkoj Školskoj knjizi.

Jedan je od osnivača Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (godine 1971.), na kojem je od 1976. do 1997. radio kao znanstveni suradnik i savjetnik. Od 1997. radio je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, kojemu je bio i jedan od osnivača, a sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskih studija, na kojima je predavao hrvatsku povijest XVIII. i XIX. st.

Neke od Pavličevićevih knjiga: "Na vratima Požeške doline" (1961); "Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj" (1980); "Hrvatske kućne zadruge, knjiga 1" (1989, 2010); "Moravski Hrvati" (1994); "Povijest Hrvatske" (1994, 2000, 2002, 2007); "Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Harcegovine" (2000); "Hrvati i istočno pitanje" (2007), "Hrvatske kućne / obiteljske zadruge, knjiga 2" (2010). Napisao je autobiografsku knjigu "Iz ambara sjećanja i divana" (2007) i zbirku priča i putopisa "Sto lovačkih priča i zanimljivosti" (2015).

Za knjigu "Hrvatske kućne zadruge 1" dobio je prvu nacionalnu nagradu za znanost Bartol Kašić; za djelatnost u prosvjeti i struci Nagardu Ivan Filipović, a za monografiju "Povijest Hrvatske" u izdanju Naklade Pavičić Državnu nagradu za znanost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.