Već duže od dvije godine živim sa stalnim podsjećanjem na opasnost: naoružani vojnici čuvaju mi kuću, a kamo god se vozim, tjelesni čuvari me prate u mom land cruiseru, a ostali me slijede u drugom vozilu. Iznenadilo me kako sam se brzo navikao na njihovu prisutnost koja je postala dio svakodnevne rutine. Međutim, nikad sasvim ne zaboravim da postoje ljudi koji bi me radije vidjeli mrtva nego živa.

U travnju 1989. šef države, predsjednik Kenije Daniel Arap Moi, iznenadio je mene i mnoge druge imenujući me direktorom Službe za zaštitu živog svijeta Kenije. Moj zadatak je bio stati na kraj neobuzdanom lovu na slonove i nosoroge te uspostaviti strukturu za očuvanje živog svijeta, glavne zanimljivosti naše turističke industrije. Ova je industrijska grana životno važna za Keniju radi strane valute koju donosi ekonomiji, no sprečavanjem krađe slonovače, pomrsio sam račune mnogim moćnicima koji su zarađivali puno novca na tom užasnom klanju. Zato su me se željeli riješiti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.