Čitatelju,
Ovdje u tvoje ruke stavljam ono što me je zabavljalo tijekom nekih od mojih dugih sati dokolice. Ako mi se posreći da tako bude i s tvojima, pa se dogodi da ti uživaš čitajući to makar upola toliko koliko sam ja uživao pišući, onda ćeš teško pomisliti kako si krivo uložio svoj novac, kao i ja svoj trud. Nemoj to shvatiti kao pohvalu mojeg vlastitog djela, niti zaključiti, zato što je mene radovalo stvarati ga, da sam njime zadivljen sada kada je dovršeno. Onaj koji sokolari nad ševama i vrapcima ne zabavlja se išta manje, iako je riječ o puno lakšem pothvatu negoli onaj koji lovi plemenitiju divljač; i slabo je upoznat s predmetom ove rasprave, s RAZUMOM, onaj koji ne zna, budući da je riječ o najuzvišenijoj sposobnosti duše, da se ona rabi s većim i trajnijim oduševljenjem negoli bilo koja druga. Njegova traganja za istinom nalik su sokolarstvu i lovu, u kojima sama potraga predstavlja velik dio tog zadovoljstva. Svaki korak koji um načini u svojem napredovanju prema spoznaji dovodi do nekog otkrića, koje nije samo novo, nego i najbolje, barem za neko vrijeme.

Jer razum, poput oka, motreći predmete samo svojim vlastitim vidom, ne može ne biti zadovoljan onim što otkrije, manje žaleći za onim što mu je promaklo, budući mu je nepoznato. Stoga onaj koji se izdignuo iznad prosjačke zdjelice, pa ga ne zadovoljava životarenje na ostacima isprošenih mnijenja, potičući svoje vlastito mišljenje na djelovanje, kako bi pronašao i slijedio istinu, neće (na što god se namjerio) propustiti lovčev užitak. Svaki trenutak njegove potrage nagraditi će njegov trud nekom ugodom, a on će imati razloga pomišljati kako njegovo vrijeme nije bilo uzalud potrošeno, čak i kada se ne može osobito pohvaliti bilo kakvim velikim postignućem. (John Locke, 1689. godine)

***

John Locke (1632-1684) je bio glavni engleski predstavnik empirizma. On je osnivač spoznajne teorije i on smješta iskustvo, ili ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma. Locke smatra da svo znanje potječe iz iskustva, jer je naša duša po rođenju "tabula rasa". Pošto ukida bilo kakav prostor za "urođene ideje" u osnovama znanja, može se reći da je u tom smislu anti-racionalistički. Međutim, Locke govori da postoji mogućnost spoznaje da nam neke od naših ideja pružaju odgovarajuću predstavu svijeta koji nas okružuje.

John Locke je imao veliki utjecaj na razvoj političke filozofije. Njegove ideje su bile temelj za koncepte američkog zakona i organizacije vlasti. Lockova epistemologija i filozofija imala je veliki uticaj i na period prosvjetiteljstva.

Obrazovanje je stekao u Westminsteru, studij medicine i prirodnih znanosti završio na Oxfordu. U srednjim tridesetim postaje tajnik, liječnik i odgajatelj u kući grofa Shaftesburyja. Kasnije je, zbog neprihvaćanja njegovih ideja u Engleskoj, boravio u Francuskoj i Nizozemskoj, te se s Wilhelmom (III.) od Oraniena vratio se u Englesku i potom, do 1700. godine bio zaposlen u kolonijalnom ministarstvu.

Njegovo najznačajnije djelo “Ogled o ljudskom razumu” (nacrt 1671., prvi put objavljeno 1689./90.) predstavlja osnovu engleskog empirizma.

Lockeova filozofija društva po kojoj je čovjek načinio državu kako bi mu putem međusobnih ograničenja jamčila slobodu, jednakost i privatno vlasništvo, ostavila je velik utjecaj na formiranje filozofije politike. Svojim djelom “Dvije rasprave o upravljanju” (1690.) Locke je postao osnivač liberalne političke filozofije koja je imala velik povijesni utjecaj u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.